Kao djevojka sa sela, sto bi Seve rekla, ( samo sto sam ja jadna naivna i sirota ), volim da cuvam prastare rijeci od zaborava. Ako naletite na neku kojoj ne znate znacenje, ne ustrucavajte se da pitate. Posla nemam, a vremena na pretek. Tu sam da ugodim citaocima, a vala ne bi bilo lose i da preporucite blog prijateljima, kumovima, snahama, tetkama i bakama. Svi mi neradnici, ali ne svojom voljom, poprilicno smo dokoni, pa nam je lakse kada vidimo da nas ima jos takvih. Nesrecnih i nesredjenih.
Evo me u Mostaru. Sjedim na balkonu i odlucih da svoju pricu slicnu kao stotinama drugih ispricam nepoznatim ljudima. Kontam da ste ljudi, kao i ja, ali ne jos dugo. Govorim za sebe. Sredjuju komunalci ulice u Mo, pa mi busilice remete inspiraciju. Gledam kako da ove nakupljene misli pretocim u slova. Pitate se zasto ne udjem u stan i nastavim pisanije. Pa, logicno pitanje. Kradem mrezu, nema se za wi fi, a komsije ne daju sifru. Doduse, nisam ih ni pitala. Sve me sramota, kao da bi im bubreg trazila. Jos uvijek mogu da se nakacim na mrezu od gradske uprave, hvala im. A sto je dzaba, i Bogu je drago.
Danas dan kao i svaki drugi. Prebiram oglase po netu i novinama, gledam nudi li neko nesto. Bilo sta. Juce sam kacila oglas na drvo, uhvatio me policajac. Neprijatna situacija. Gleda on mene, gledam ja njega. Mislim se u sebi: ” Odapni vise, bolan. Samo da cujem: Nije ti ovo babovina “. Umjesto toga, kada je vidio o cemu se radi, odmahnu glavom i ode. K'o veli: Bjezi, jado, ti ni posla nemas. Ili mu bio crnjak sto to radi diplomirana pravnica. Ne bas fino obucena, bez sminke. Nije da sam obucena kao beskucnik, ali vala nisam bila ni olicenje stila. Mozda je i suzu pustio, Znam da ja jesam.
Eto, to je bit ovog mog teksta. Nemam posao! Nije da se ne trudim, ljudi moji, ali ne ide. Nemam stranacku knjizicu, a bez nje nigdje nisam prispjela. Ne ide da se bavim politikom, imam jos malo samopostovanja. I postenja. Mada, kako je krenulo… Sve ober lopovi, majku mu. Gdje god da se okrenes, traze mi neku strucnost koju ne posjedujem. Te zazmuri na jedno oko, te primaj mito, te cuti kada krademo… Nisi lopov? Pa, nisi ni za sta. Vidis oglas, prijavis se. Prvo pitanje protivkandidata, kada dodjemo na razgovor za posao je: Ko te gura? Ko me gura? Magarac me gura, eto ko. sto znaci, sama sebe, a sta sam drugo nego magarac. Starci u penziji, od njih vise niko nema koristi, pa tako ni ja. Ne mogu nikome da pruze neku uslugu, uvale bratica ili zeta negdje, pa sto bi taj neko bio duzan da turi mene. Vjerovatno primjecujete da su mi rijeci poput guranja, uvaljivavanja, trpanja i stavljanja nepresusni izvor inpiracije. A sta da se radi, svaki dan mi ga neko mece, da izvinete. Ne bi da sam porno glumica.
Gledam da ostanem vedog duha. Kao takvu me poznaju, kao takvu zelim i vi da me znate. Nije lako ostati pozitivan kada zivite u BiH. Ovo je sve, samo drzava nije. Ovo je sve, samo zivot nije. Jedna sam od milion, sve je meni jasno. I vjerovatno i jedna od milion koja apeluje: Seljadijo i radnicka klaso, ujedinite se! Drz'te lopove, pa u jarak sa njima!Zemlja bez pocetka i kraja, bez proslosti i buducnosti. Bez nade, a ne mozes posteno ni umrijeti. I za to treba lova. Zaurlala bih sada od muke, plakala, kosu cupala. Ne vrijedi. Niko to bolje od Santica nije rekao: ” Seljace, goljo, ti si prah na podu, tegli i vuci i u jarmu skapaj”.
Moj zivot je moj, ja to znam. Svi biramo svoje puteve. Samo sto sam ja dosla do pola puta. Cekam nece li mi neko pokazati dalji smjer. Kako dalje, ali ne gazeci preko leseva. Ako izgubim onu zeru dostojanstva, ko sam vise ja? A ovo dostojanstvo koje imam, kosta me pseceg zivota.
Aha, da. Oglas je glasio: ” Diplomirana pravnica trazi posao. Cuvala bih djecu, starije osobe, pomagala u kuci. Mogu da radim svih 7 dana u nedelji, bez obezbjedjivanja hrane i smjestaja. Plata po dogovoru”. I sada se pitate, cemu potreba da naglasavam sta sam po struci? Pa, i ja malo da se eksponiram. Makar i na drvetu, medju onima sto su preselili na drugi svijet. A garant se i policajac razalostio. I onda neko kaze da nema koristi od diplome. Protekcija, brale, protekcija. Makar i na drvetu…