Prvog januara 2017. svašta mi se motalo po glavi. Vjerovatno i svima. U lavirintu isforsirane zabave, povodom dočeka Nove godine, samo mi je sinula misao “kultura – Banjaluka – 2016”.
Instant asocijacija bio je Damien Hirst. Legendarni savremeni britanski umjetnik i njegova “Nova religija“. Izložba koja jedanaest godina putuje od Pariza, Moskve, Osla, Londona, Venecije – došla je i u Banjaluku. Da, nakon jedne dekade, ali je stigla. Zbog toga je ovo kulturni događaj 2016.
Većina vas je vidjela viralni snimak “naočare – umjetničko djelo“. Naime, u Muzeju moderne umjetnosti u San Francisku nekom su, jednostavno, ispale naočare na pod. Oko njih se skupila ogromna grupa posjetilaca, koja je mislila da je riječ o „piece of art“ i da je to dio izložbe. E, nešto slično desilo se u Banjaluci ove godine.
Portali, televizija, novine – ma, cijela Banjaluka brujala je danima o dolasku kultne izložbe Damiena Hirsta. ”Najkontroverzniji umjetnik današnjice u Banjaluci” – samo je jedan od naslova. A,da, i najbogatiji – oko 200 miliona funti zarade od svojih djela. Mislim da u cijeloj Bosni i Hercegovini svi umjetnici od njenog osnivanja nisu ni približno zaradili.
Znajući za neke njegove radove, rekoh, hajde da pogledam i to “čudo“. Nova religija, zaista, naziv je fantastičan. Pripremajući se za posjetu tražio sam recenzije izložbe koja je u našim medijima predstavljena kao revolucionarna. Aha, izložba predstavlja vezu medicine i vjere sa mozaičnim primjesama motiva religije i umjetnosti. Awesome !
Hm, medicina možda i jeste religija 21. vijeka. Nekada su se ljudi molili, kada se razbole, raznim bogovima, sada mole razne doktore! Okej, medicinski progres je nepobitno prisutan i zasigurno značajan za čovječanstvo. Damien je to primijetio i integrisao u svoja djela.
Dio ushićenosti mnogih Banjalučana prenio se i na mene. Pomama za Hirstovom “Novom religijom” trajala je svega nekoliko dana, kao i sve u ovoj eri informacija.
“Ok, hajdemo na izložbu, jer cijeli grad ide” – bio je stav većine mojih prijatelja. Ipak, sačekao sam da prođe nekoliko dana od otvaranja da bih na miru mogao hodati Muzejom savremene umjetnosti RS.
Izložbu čine četrdeset četiri grafike i četiri skulpture. U svakom djelu naići ćete na sudar apstraktnog i konkretnog, religije i nauke. Univerzalne teme na do sada možda ne tako direktan način povezane.
Na prvi pogled izložba izgleda cjelovito i intrigantno. Onda sam išao od djela do djela, tražeći nit, neki put. I Išao. I išao. I došao do izlaza iz galerije.
Hajde, vratim se ja opet da pogledam detaljnije. Sigurno najupadljiviji je ciklus grafika od Stvaranja do Posljednjeg suda. Tu srećemo niz biblijskih scena i citata koji su na grafici praćene određenim lijekom. Aha, to je taj spoj, nova religija. Gledam ja one lijekove, kao pravniku slabo poznate, pa ih proguglah. Kontam u sebi: “Ma, mora da je Damien povezao efekat lijekova sa citatima”. Tamo-ovamo, pozovem ja kustosa i pitam. Ipak nema veze lijek sa slikom, “random” stil da bi estetski izgledalo bolje. Priznajem, malo sam se razočarao. Bilo bi zanimljivije da ispod Isusovog raspeća stoji jedan trodon ili, bar, kafetin. Bilo bi Isusu lakše, a i poenta izložbe bi bila očita.
Daj tablete, pusti molitvu!
Nakon toga odlučih samo da uživam i da ne ulazim u dubinu grafika i skulptura. Iskreno, i nema neke dubine, to je problem.
Da li se Hirst provlači na slavu nestašnog momka konceptualne scene ili, jednostavno, “doesn’t care” šta mi mislimo – ostaje pitanje. Ali priznajem da sam mjesecima razmišljao o motivima koje je predstavio. Hm, možda baš zbog tih provokacija i uživa status žive legende.
“Art should comfort the disturbed and disturb the comfortable”, što bi rekao (ili ukrao) jednako legendarni Banksy.
Okej, možda je Hirst ispustio naočare u Muzeju savremene umjetnosti RS.
Bar su bile Ray-Ban.