„ Sve je suprotno od onog što izgleda da jeste,…“; kultne su ovo riječi kojima Ilija Čvorović, pokušava predstaviti svojoj supruzi Danici svijet špijuna u koji misli da je uvučen silom prilika u svevremenskom filmu „Balkanski špijun“. Meni ,opet, riječi sa početka teksta su vrlo aplikativne na društvo i državu u kojoj živimo. Hajde da u nabrajanju primjera krenem od vrha. Na političkom vrhu se nalaze ljudi sa moralnog dna – Bakir Izetbegović i Milorad Dodik. Iako na prvu izgledaju kao smrtni neprijatelji, jedan drugom su pomogli vjerovatno više nego rođeni otac. Pardon, Bakirov je pomogao puno. Bakiru naročito, ali se i Mile okoristio. Uglavnom – suprotno je od onog što izgleda. Idemo dalje. Za zadržavanje već skromnih radničkih prava se bezuspješno bore sindikati na čijem čelu se nalaze ljudi kojima je država i entiteti omogućila mjesečna primanja puno bliža poslaničkim nego radničkim. Ti isti čelnici se nerijetko i biraju ili predlažu na stranačkim sastancima. Pa se onda čudimo kako ni jedan radnički protest ne uspije. Čudnije je što se tome čudimo. Pogledajmo nevladine ili nestranačke organizacije i udruženja. Kritikuju i ukazuju na negativne pojave u društvu, ali uglavnom vrlo selektivno tj. protiv političkih protivnika one političke partije koja ih finansira i na čijim biračkim spiskovima se, prije ili kasnije, vrlo često pojave čelnici tih organizacija. Biti ljekar je vjerovatno jedno od najuzvišenijih zanimanja uopšte. Ne postoji ništa plemenitije od spašavanja života i liječenja ljudi. Tako izgleda, što automatski znači da u našem slučaju i nije tako. Znam djevojku koja je nedavno obavila skidanje mladeža i po obavljenoj operaciji joj je doktor saopštio da sad može negdje na kafu i pitao je hoće li i on šta popiti. U slobodnom prevodu – tražio je poklon. Znači, isti je kao i prosjaci koji koristeći ljude kad su najranjiviji zauzimaju mjesta ispred domova zdravlja ili bolnica. U vrhovima policije sjede prekaljeni i dokazani kriminalci ili njihovi prijatelji, akademski građani postaju ljudi koji ne poznaju ćirilicu i latinicu, ljubavnice i rospije postaju dio diplomatskog kora itd. Da sve ovo nisam shvatio ne bih mogao ništa napisati ni o aktivizmu. Tražio sam organizaciju koja aktivno i bez skrivenih namjera radi na poboljšanju stanja u društvu i ne nađoh ni jednu o kojoj bih mogao pisati opširnije. Normalno bi bilo da zaključim da društveni aktivizam kod nas skoro pa ne postoji, ali imajući na umu Čvorovićevo pravilo shvatim da nije tako. Moja kolegica redovno prijavljuje sve nedostatke u gradskoj infrastrukturi nadležnim službama i uporno ih zove sve dok se nedostatci ne otklone ili dok ne dobije dovoljno prihvatljivo objašnjenje zašto nisu otklonjeni. Mom poznaniku koji živi sam i već je prilično bolestan, komšije i poznanici su okrečili kuću i uradili generalno čišćenje. Uz to, svakodnevno mu donose hranu. Za to su čuli lokalni političari, pa je dobio i pomoć od opštine. Poznanicu, kojoj su ugrađeni u krvnim sudovima glave metalni stentovi, su ljekari poslali da radi magnetnu rezonancu. Taj pregled bi je obzirom na njeno stanje ubio. Sačekala je mišljenje i odobrenje ljekarskog konzilija, a potom je napravila prijavu direktoru kliničkog centra. Primjera ima puno, na žalost, ne i dovoljno. Ima aktivizam u ovoj zemlji ogroman potencijal, taj potencijal je u svima nama. Svi smo potencijalni aktivisti, samo sve ono što vidimo da ne valja trebamo reći onom ko to čini, a ne da pričamo samo međusobno. Prijavite policajca koji vam je uzeo 20 KM, a nije dao potvrdu, prijavite ljekara koji traži mito, slikajte pijanu budalu koja vozi 180 km/h kroz grad i javite policiji. Puno takvih građana i prijava će natjerati sve da rade bolje i da svi postanemo bolji. Često će ti vaši pokušaji biti uzaludni, ali zbog tih rijetkih pokušaja koji uspiju – vrijedi pokušati. Što nas bude više, stvari će se popravljati jedna po jedna sve češće, ubijeđen sam. Vrijeme je praznika i donošenja novogodišnjih odluka. Neka nam jedna od tih odluka bude i da damo svoj doprinos boljem životu svih nas tako što nećemo tolerisati korupciju, nepotizam, bezobrazluk, i sve ono što nam je nametnuto kao standard društvenog ponašanja. Ako nas posluži zdravlje, porodični mir isl., a uz to nas bude dovoljno koji to čvrsto odluče, siguran sam i da će nam baš biti SRETNA NOVA 2017. GODINA !
ZA KONKURS