Osvjetliću prostor u kome živim. Šta imam da vidim tamo? Pa da, tamnije i svjetlije nijanse, tamnije i svjetlije ljude, promjenjive i nepromjenjive, one kojima si trn u oku, ili melem na ranu. Proći ću rukom preko nijansi, za mene ste svi isti, ljudi, sitni, veseli, neki poletni za tudjim umom, a neki svoji originali. Ja neću biti kao vi, ostaću na svome pečatu, neću vas umrljati mojom tintom, mogu samo da vas obilježim kao moje prijatelje ili one koji me manje poznaju. Da se igramo pismo ili glava? Ja ću da uzmem pismo, napisaću ga u svome stilu, svojim rječnikom žargonskim ili tradicionalnim, nije bitno, ali ću da pobijedim. Neću odrubiti nikome glavu jer nije mogao da me upozna, stvori sliku o meni, vidi moju nesebičnu ljubav. Pisaću najdivnijim riječima o emociji i harominiji koju ja osjećam, koju mogu da podijelim sa tobom, da ti budem prijatelj, tješitelj, savjetnik. Nisi nista bolji ako si dan pokvario nekim ružnim gestom ili ružnom riječju, ja ću da te pobijedim svojom harizmom. Ti ces da odeš dublje u neku mračnu pukotinu, a ja, ja ću da izađem na onu svietlu nijansu koju će svi da vide u mraku. Biću ti prijatelj, pružiću ti ruku i tada, da izađes iz te nevolje u koju si sam sebe uvalio mali ljudski umu, kada nisi htio da razmišljaš da ismijavanje, ponižavanje i vrijđanje nije nikakav napredak. Propovijedaću ti ljubav, davati primjere sreće, izmamiću ti hormon sreće, onda ćeš da budeš onaj koji će da slavi dobrotu jednog čovjeka. Potrudi se, daj da bude manje onih koji nisu oborili drugu ljudsku svijest na dno, nego budi onaj kojem ce ti se neko radovati. Kada budeš čitao svoje pismo dobrote i sreće koju si nekome pružio, tada ćeš biti snažniji, ali ako se sjetiš da si nekome odrubio misao svojom sebičnom izjavom, biće ti krivo, možda nećeš to moći popraviti. Širi ljubav, to je sve što nam ostaje jedino još, samo da volimo i budemo voljeni.