Razmišljam ja tako o društvu i politici dok pijem jutarnju kafu. Gledam kako neka šačica pčela i bumbara pokušava da dopre do svijesti ljudi koji ne čuju ni sebe same od zvuka turbo-folka koji se širi iz megafona vladajućih elita i talasnih frekvencija njihove armije polusvijesnih ili moralno likvidiranih predstavnika samoodređenih kolektiva. Kada ti dan tako počne u predveče se već zatekneš kako pišeš novi tekst.
Dok ovi zaglušeni, začarani i hipnotisani svom tom galamom sisa, guzica, krvi, osvete i opstanka nacije stoje kao ispred Zida plača i mole za svoju egzistenciju, prava bitka o njihovim glavama i sudbinama se vodi iza njega, gdje jedni armiraju zid, a drugi, neki novi Mladobosanci izvode, kako se to danas zove, terorističke napade.
Opasnosti tog zida za jedno društvo nisu ni svjesni oni koji ga grade, a kamo li oni koji mu se mole – gomili alfa mužijaka sa mentalnom zrelošću tinejdžera i napaljenog porno-estradnim starlama i starletama, likovnom i audio hipnozom – prvom u redu odbrane sistema od kritičkog građanina. Iza njih nastupaju nacionalističke formacije takozvanih Storm Troopera, fizički i/ili psihički ucijenjenih moralno genetski modifikovanih organizama takođe umočenih u koncentrovani testosteron podešenih na operaciju iz reptilskog mozga – pojesti ili biti pojeden.
Uviđate možda da je puno teže ostati psihički zdrav muškarac nego žena, zato duže i živite – t.j. ako vas ne ubije onaj Čorbin lik iz „Na zapadu ništa novo“. To ne znači da ste i vi pošteđene, o ne. Vi takođe u kulturnom i egzistencijalnom beznađu dobijate vašu dozu hormonalne terapije – nastupaju ultra ženke!
Ultra žena, ili međ‘ narodom poznato kao „Majka Kraljica“ je društveni fenomen u zemljama tranzicije koji predstavlja često savremeni spoj homo sapiensa, silikona i botoksa podešenog po seksualnom ukusu ranije pomenutog alfa muškarca sa primjesama hrišćanske kao i paganske simbolike u vidu majke, čuvarice i plodnosti. Primjerci ove vrste se često nalaze u malim do srednjim grupama u noćnim klubovima gdje „plešu“ samo kad dostignu određen postotak alkohola u krvi – stanju u kom je inače i storm trooper raspoližen za razmnožavanje. U suprotnom su izolovane u društvu uticajne elite (onih koji armiraju zid). Time storm trooperi teže ka poziciji političke elite kao simbol ostvarenja svoje masturbacije.
Na red su došli pripadnici kritične mase, koja se nalazi u tolikoj krizi da se uglavnom bavi sama sobom. Ove jedinke se nalaze u prvoj fazi samosvijesti i kao takve zaokupljeni su ideojom samog sebe. Međutim pošto su po svojoj političkoj vokaciji i socijalnom statusu kritična masa, oni kritikuju samo ono i one gdje sebe mogu da prepoznaju – u kritičarima. Kritična masa je u političkom smislu dakle Venov skup bez presjeka. Ova populacija je takođe i u opadanju, dijelom zbog starosti, a dijelom zbog migracije u ekonomski toplije krajeve, time u objektivnom smislu nisu više ni masa niti su kritični osim za sebe.
Politička elita, je u narodu nepravilno nazvanim „političar“ jer se ovde ne radi o osobi koja se bavi Politikom, odnosno bavljenjem interesom polisa, tj. svih, već takođe vođen primarno iz reptilskog mozga, na sve moguće načine brine za opstanak sebe i svojih direktnih potomaka. Oni su time homo sapiensi psihičke strukture koja najmanje odgovrara njihovom društvenom položaju. Međutim zbog velike sličnosti u ponašanju sa običnim alfa mužijacima, prouzrokovanom u velikoj mjeri njihovom voljom, oni osiguravaju tu svoju poziciju svake četiri godine.
Politička elita je dakle jača od dva politička subjekta u društvu BiH, međutim tu dolazimo do stanja ovog drugog subjekta –
pčela i bumbara.
To su uglavnom ljudi koje treba da zamislite kako se drže za glavu ili čupaju kosu ako je još imaju i deru se u novine ili ekran. Dakle uglavnom osobe na ivici živčanog sloma, koji gledaju brod na kom piše ime njihovog grada ili njihove države i viču kako je ispred glečer i da brod već curi na sve strane. Ono što su zaboravili ili su se natjerali da zaborave, je da su oni jedini koji sve to vide, i ako ne preduzmu nešto, brod će sigurno da potone, a onda će da odu negdje daleko jer će kapetani i osoblje potonulog broda da okrive upravo njih.
Oni koji ostanu, samo pišu razglednicu: Pozdrav iz države političkih objekata, rat između testosterona i empatije je gotov – ovog drugog više nema.