Blog nisam pisao..hmm, pa sad će već tri godine. Iskreno, dugo sam razmišljao da li opet da pišem, ali želja da ne prešutim plasiranje lažnih vrijednosti i pokvarenih stavova bila je jača od toga da ostanem pasivan i još jednom prešutim vrijeđanje i pljuvanje svega oko mene.
Svjesni smo činjenice u kakvoj se situaciji – prilici odnosno neprilici nalazi Bosna i Hercegovina, ali i svakodnevnih odliva mladih mozgova ali i svih drugih mozgova koji više ne vide izlaz i svjetlo na kraju tunela u slučaju da ostanu u domovini koja im je dala sve. No, nije ovaj blog o tome da li je to zaista tako ili ne, ovo je blog o tome zašto nekome, narodski rečeno, naturati šta je uradio i šta neko treba uraditi. I nije više priča o odlasku mladih ali i starih iz Bosne i Hercegovine priča kojoj se trebamo ibretiti. Međutim isto tako, smatram da nije ni svaka ta pojedinačna priča nešto što treba biti plasirano kao prava vrijednost i vijest kojoj se pridodaje više značaja od pozitivnih stvari koje, zbog naslova i članaka o porukama onih koji su otišli, ne dolaze do izražaja.
Ako je neko odlučio da ode iz Bosne i Hercegovine neka ide. Ide o svom troško i o svom mozgu, osim u slučaju da ga neko nije natjerao. I ako je neko odlučio da ode i od toga napravi medijsku i društvenu pompu, brate mili lakše mu je bilo da nešto drugo uradi i stavi sebe u centar pažnje. Jesmo li zaista na tako niskim granama gdje se odlazak pojedinaca i promovisanje njihovih priča kroz kojekakve “radikalne” naslove, stavlja u prvi plan, a stvarne vrijednosti društva i osnovnih prilika koje ti jedna sredina nudi se gura u pozadinu predstavljajući Bosnu i Hercegovinu sredinom koju ni Bog više sredit ne može.
No, da ne idem previše oko kole, i ne budem licemjeran otkrit ću pravi razlog pisanja ovog bloga. Vrlo je kratak i jednostava – Lejla Čolak.
Ja o toj djevojci ne znam mnogo, čak šta više zbog njenog ne tako posebnog i unikatnog novinarskog izražaja ne znam ni kakav je novinar, a o mnogima (i kao lajik i kao neko ko zna) mogu skontati dosta stvari.
Slučaj Lejle Čolak meni liči na najbolju dramu koju je neki bh. reditelj mogao izrežirati u 21. stoljeću gdje se u jeku napada na Islam i radikalizaciju islama (ako možemo tako reći) otvoreno napada jedna religija, njeni pripadnici a onda se sve to prenosi na društvo u kojem je Lejla živjela i postala to što jeste. Lejlin slučaj nije ništa drugo nego dobro iskombinovani faktori domaće i svjetske krize sa aspekta gdje se islam posmatra kao teroristički akt i religija koja širi terorizam. Nije slučaj Lejla čolak ništa drugo nego skretanje pažnje na sebe i lječenje ličnih kompleksa niže vrijednosti i želje da u središte javnosti dospijete zbog skandala, kada već niste mogli zbog svog “istaknutnog rada”.
Prozivate nečiju religiju, upoređujete postupke vjernika i njihov izgled sa seksi igračkama, otvoreno ih vrijeđaš nazivaš teroristima, ubicama – cinično “miroljubljivim muslimanima” i to nazivaš slobodom govora. Negiraš nečije vjerovanje, a onda, kada neko odluči da ti odgovori i stavite tamo gdje ti je mjesto sa puno većim i boljim argumentima ti odlučiš da konraktiraš izmišljene evropske zadruge koje brinu o “žrtvama islama” i od sebe stvoriš internet senzaciju. Da stvar bude još gora, ti si novinarka najčitanijeg portala u Bosni i Hercegovini i nisi kazneno odgovarala za širenje mrženje – kazneno onako kako će i oni koji su se nakačili na provokacije i prijetili. (čije sankcionisanje apsolutno podržavam)
No, da slabi karakter ne analiziram dalje.. Jedan Žohar i zatrovani nacionalista je kvazi ličnost odlučio nešto da pita.
Draga Lejla,
Moje ime je Kenan Musić i znaš ti dobro i ko sam i šta sam jer si u više navrata pisala o mom radu. Onog momenta kada sam i sam bio u situaciji da ne znam šta kada završim fakultet ili još gore šta sutra kako više ne bi bio na grbači svojim roditeljima moja prva opcija nije bila da se predstavim kao žrtva sistema, da počne da kukam i vrijeđam i da odlučim da odem. Moja opcija je bila da prvo pokušam da pokrenem vlastiti posao. I uspio sam Lejla, sasvim regularno bez štela i “guranja”. Znaš kako su ljubazni obični ljudi u birokratiji kada im fino i kulturno poželiš “dobar dan” a ne dođeš sa predrasudama da će biti problema jer si ti Lejla i ateista a ona pokrivena ili još gore zove se Dragana a radi u Opštinskoj službi u Sarajevu.
—
Draga Lejla, šta si čekala do sad? Koliko ti je trebalo da shvatiš u kakvom kurcu živiš i koliko su ljudi oko tebe zatrovani nacionalizmom? Da li te neko platio Lejla da izazivaš skandale, prozivaš vjeru i religiju, ulaziš u tuđe živote i nazivaš nekog pogrdnim imenima? Trebaš Lejla krivično da odgovaraš kao i one budale koje su se nakačile na tvoje budalaštine skretanja pažnje.
Šta Lejla ima u tebi tužno da narod koji pošteno radi i zarađuje i koji su ostali živjeti u svojoj domovini Bosni i Hercegovini nazivaš žoharima i zatvrovanim nacionalistima? Pa draga Lejla, zar nisi ti najveći nacionalista od svih nas? Zatrovana ličnost nižih vrijednosti koja nije sekunde zahvalna na onome što joj je ova država dala? Šta se te probudilo u tebi Lejla draga da imaš potrebu da vrijeđaš nečiji izgled i porediš ga sa dildom? Zašto si ograničena i zašto si kontradiktorna? Zašto se zalažeš za slobodu govora a smeta ti kad drugi govore? Zašto misliš da tvoje izjave neko ne doživljava kao prijetnju?
Zašto ti je jedini cilj bio da dospijše u žižu javnosti lažnim skandalom, a ne svojim radom i trudom, a mogla si to, ti si novinarka? Zašto si se tako jedno ponijela i pokazala da je vrhunac tvoje karijere da iza tebe stane Udruženje novinara? Draga Lejla, odlučila si da odeš. Šta si čekala do sad? Populističke naslove, članke i objave na društvenim mrežama? Draga Lejla, jel te bilo stid i svoju majku i svog oca, brata, rodbinu, drugove drugarice, radne kolege i sugrađane nazvati žoharima? Jel se crveniš kad se pogledaš u ogledalu da znaš da si sve evo uradila jer si ego triper i ego manijak koji ili želi da pati ili se tako pravi samo da bi dopsio na portale koje “nekog brane od islama”.
Šta jedan Ateista ima da priča nekome vjerniku šta je njevoga vjera? Kako Lejla možeš osporavati i vrijeđati nešto što ne postoji? jesi li toliko neuka? O kakvom blagom i pravom ti Islamu ti pričaš? Je li od kuće to nosiš? Šta ti znaš o nečemu što ne priznaješ? Iz čega ti crpiš informacije? Gdje tražiš i skupljaš znanje? Koji si ti Kuran i koju Bibliju pročitala? Na kojoj planeti ti živiš? Zašto nečije vjerovanje iskorištavaš kao pokrivač za svoju “nesreću”?
Jesi li ikada prije spavanja pomislila sama u sebi zašto ti treba da popljuješ sve, da posereš i šefa i stanicu? Draga Lejla, ja ne znam za koju ti demokratiju i liberalizam znaš, ali za vrijeđanje nacije i države u najliberalnijoj državi na svijetu gubiš državljanstvo i dozvolu za povratak u nju?
Zašto si željela da patiš i da o tome svi znaju? Zašto si se posrala na moju domovinu? Zašto si u momentu kada mnogi dovode investicije i raznorazne goste u Bosnu i Hercegovinu i nešto pokušavju pokrenuti sa mrtve tačke ti odlučila da se posereš na sve i da lažeš?
U mojoj Bosni i Hercegovini nema zatrovanih nacionalista, nema žohara. Ima onih koji rade, trude se i pokušavaju, koji jednog dana uspiju a ima onih koji odustanu odmah i shvate koliko se bezvrijedni i odluče otići negdje smatrajući da znaju bolje, a pri tome se ismijavaju svima koje su znali u gradu i državi gdje su živjeli.
Draga Lejla pun mi je kurac tebe i sličnih tebi koji su odlučili kao pizde napustiti rođenu državu i pri tome sole pamet onima koji su ostali.
Ja kao predstavnik kulturne institucije u Sarajevu i neko ko radi sa mladima možda ne bi trebao ovako da se izražavam ali mi je dosta lažnog morala i priča kako nema budućnosti. Ima Lejla, samo uvijek je lakše izabrati kraći put – nestati, napraviti od sebe žrtvu.
Ja Lejla nisam žohar. Moje sarajlije, moji Bosanci i Hercegovci Lejla nisu žohari i zatrovani nacionalisti. Ti si Lejla žohar, hijena, zlo. Ti si ta koja je otišla, koja nisi probala ništa drugo osim da od sebe napraviš žrtvu. Priznaj sama sebi kad se pogledaš u ogledalo šta si uradila da ovdje nešto postigneš. Pogledaj se sad još jednom i postidi se.
Ideš? Idi. Zašto misliš da si vrijednija od ostalih 50.000 koji su otišli? Zašto misliš da nekog boli uho za tvoje mišljenje ali ne i za mišljenje ostalih 50.000? Zašto tvoj glas dok vrijeđaš moju državu treba da se čuje? Ko si ti? jesi li ti žrtva islama u Bosni i Hercegovini? Jesi li ti ona svetica koja je samo mirna sjedila i nije nikoga uvrijedila? Ko si Lejla? Kako je bez žohara? Je li ti Dino Merlin bolje zvuči u inostranstvu? Jede li ti se fini Klas-ov hljeb od marku ili odjednom možeš sebi priuštiti onaj pakovani od tri dana za 3 eiura, ili već govoriš “ojra”.
Šta si Lejla čekala do sad? Zar ti je toliko trebalo da isceniraš sve ovo i od sebe napraviš žrtvu.
Tvoja ideja demokratije i liberalizma ne živi danas nigdje. Živiš u paralelnom svijetu.
Puno si sebi dala za pravo.
Moja država vrijedi, u njoj ne žive žohari! U mojoj državi ljudi koji hoće se trude i rade, ne posustaju – ne odlaze. Oni koji odu, odu bez pompe, istinski za boljim životom ako ovdje nisu uspjeli ništa.
Ti si zatrovana i neka si otišla.
Ne zanima nas tvoje mišljenje, tvoj stav. Omražena si, jer ova država ti je dala sve, a ti je pljuješ.
I ovdje ne gledaju ljudi površno nego žive skladno vremenu. Ne mijenja se svijet tako što mijenjaš druge Lejla, mijenjaš prvo sebe, ali kako bi ti to znala, relano, tako zatrovana i površna.
I nisi ti nikad voljela Bosnu, nikad je nisi doživljavala kao svoju.
Puno se toga uradilo da se počne Bosna i Hercegovina doživljavati kao pozitivna stvar da bi je neko poput tebe popljuvao na nekom plaćenom portalu izjavama kojim si dala.
Ne pravi se da si žrtva sistema, jer i da jesi nisi sama. I zamisli da svi radimo što si ti.
Zbogom Lejla, nadam se da je puno ljepše negdje u bijelom sviejtu gdje ne znaš ni ko si, ni šta si a ni zašto ti je sve ovo trebalo. Zanima me samo kakav je osjećaj svoje najmilije posrati i nazvati ih žoharima.
Zbogom,
Žohar iz Sarajeva.