Iako mnogi vole da se vode onim narodnooslobodilačkim “gdje je Evropa, a gdje smo mi”, neke slike i prilike su primjenjive u mnogim kutovima i ćoškovima, jedine nam Planete. Za jednu od tih mnogobrojnih slika i prilika, nije vam potreban novac, već samo malo dobre volje i trunka razuma. Riječ je o porođajima.
Porođajima na kojima prisustvuje muškarac, muškarčina, i poneki muškarčić. Pojava sasvim uobičajena i prirodna u zapadnom društvu, dok je na Balkanu još uvijek klišeizirani patrijarhalni tabu. Na nedavno objavljenu vijest da u banjalučkoj Bolnici, od sada za 20 maraka, porodu može i otac prisustvovati, ja sam brže bolje objavio svijetu putem socijalnih mreža, da bi prisustvo oca trebalo biti zakonski obavezno na porodima. Osuli su drvlje i kamenje po meni, sve sa parolama, “danas obavezni porođaji, a sutra ko zna šta”. Ne, naravno da karikiranje nekada mora biti i označeno kao takvo, međutim, porod je zaista trenutak koji bio trebao biti sasvim jasno ponuđen svakom balkanskom budućem ocu. Bez ikakve naknade i uslova, jer pobogu, neće se On porađati, nego Ona.
Nakon dva poroda, i dvije kćerke, već sam toliko istrenirao dodavanje gasa ženi, te pritiskanje alarma babicama, da bi već sada sa trećim djetetom, na porodu mogao biti i zatvorenih očiju, znajući tačno gdje šta stoji, te kako zvuči nadolazeći trud ili ispravni otkucaj srca djeteta. Kako ne postoji intimniji događaj za jedan hetero ili homoseksualni punoljetni par, prisustvo partnera je nešto što se nameće samo po sebi. Iako BH. porodilišta nisu baš mjesta za intimu, jer vas vrebaju iza svakog ćoška gledajući da vam iskamče koju marku, sa predračunom ili u koverti, vrijedi. Vrijedi prije svega, jer ćete uživo vidjeti kako se vaša supruga pretvara u Žan Klud Van Dama, iz Volvo reklame, gdje isti pravi špagu između dva kamiona.
Tako nekako izgleda i porod. Sve sa otvorenom vaginom u promjeru od 10 centimentara. Ako ste mislili da je to najgori dio svega, onda valjda možete percipirati da je fizički i tehnički nemoguće da se 10 cm odjednom otvori, već da to traje satima, a ponekad i danima. Sve većinom počne kada legnete nakon zadnje epizode neke popularne serije na Netflixu. Niste se pošteno ni umotali u jorgan, a ona vas gura i kaže da je malo boli. Zovete porođajno i raportirate im stanje, a oni vele da ti i takvi trudovi su prilično česti, te da bi vi fino trebali da sjednete u auto i dođete na porođajno. Tamo vas u bilo kojoj zapadnoj zemlji dočeka sijaset veselih babica i smjesti u apartman koji nećete napuštati dok porod ne bude gotov, ali u bh. bolnicama je sasvim izvjesno da vam kažu da sačekate ili u najboljem slučaju da vas smjeste u sobu sa još 15-tak trudnica koje stenju, plaču, kume i mole. Ako imate žirante i digli ste kratkoročni kredit, onda koverta tamo i koverta ovamo, će možda izmamiti i neki osmijeh.
22:45
Nakon zaduženja sobe, dolazi dežurna babica ili doktor i uvali prste u vaginu vaše drage. Vama onako blehnutom, kažu da gledaju koliko je otvorena. Gdje otvorena!? Šta otvorena, pa kako otvorena, pa ljudi šta radite, pa šta se dešava!?… Jok, babica vas samo prijeko pogleda i kaže trijumfalno, 3 centimetra. Vi pojma nemate šta znače ta tri centimentra, ali računate da je do 24:00 sve gotovo. Vadite Jadru, gurate ženi pod nos, ali ona ni da čuje. Nakon trećeg Jadre i vama postaje dosadno i mučno, pa nađete zanimaciju.
23:50
Naći zanimaciju u sobi 4×4 i ženi koja stenje od bolova, – i nije baš da vam ostavlja nekog izbora. Kako su neke kablove skopčali na ženu, a isti očitavaju nekakve brojeve na monitorima vama kao muškarcu ostaje da dešifrujete te brojeve. Jedan brzo prokljuvite pokazuje otkucaje srca kod bebe, a drugi mjeri trudove. Ovdje brzinski dok žena ne gleda guglate šta su trudovi ustvari, ali pošto pol kurca ne kontate, pitate na kraju ženu. Ona vam govori da su trudovi zapravo stezanje mišića na stomaku. Mišića koji su tokom trudnoće rastavljeni jel, pa sada kad ih naprežete, isto da sebi zabijate 45 tupih noževa u guzicu.
01:36
Sad ste već ekspert, skontali ste da one druge cifre idu od nula do sto, u razmaku od dvije minute. Stoja je jel najjači trud, i tada vam ona zabija nokte i jebe sva božanstva. Te bolove slabo šta može ublažiti, ali gas prilično pomaže. Kada one cigre krenu gore preko 30, vi brže bolje masku stavite ženi na lice, tako da do stoje gas makar malo ublaži bol. Da puštate muziku njoj ne bi li je opustili, ne pomaže baš, jer nije joj do muzike, tako da puštajte vi sebi muziku.
04:23
Ulazi babica da vidi stanje, a vi taman pomislili da je došla da izvadi bebu. Žena je već od bolova počela da prijeti, a babica sasvim staloženo opet gurne ruku u ženinu vaginu, da vidi koliko je sada otvorena. Baba trijumfalno vrišti pet centimetara. Vi u euforiji pitate jel to to, a baba mrtva hladna, treba da se otvori 10 cm. Vi gledate nju, gledate ženu, i skontate da ste napola puta. Žena traži heroin, narodnjake, vrilicu, bilo šta – samo da bolovi popuste. U zapadnim društvima vam ponude epiduralnu injekciju (daje se u leđa i oduzme cijeli donji dio tijela kod pacijenta), dok u bh. bolnicama učtivo kažu da epiduralna ima, ali da košta. Šta košta da košta, prodajte od Golfa zimske gume, jer sa epiduralnom će biti lakše.
07:52
Epiduralna već djeluje, žena traži onaj Jadro, a vi pijete 78 kafu i pitate je po 45x šta joj se sluša. Babica javlja da je otvor vagine sada već na sedmom centimentru. Računate da ga ona tri moraju vjerovatno da se dese u slijedećih sat vremena. Utom ulazi doktor, i kaže da je epiduralna usporila porod, te da sada moraju da pokrenu porod. Vi blehnete u doktora, žena u vas, ali oni vas tapšu po leđima i kažu da je to normalno. Šta bolan normalno, pa ja sam mislio spavati nakon zadnje epizode Narcosa, pobogu si doktore?
11:32
Deveti je centimentar! Slavite, ostalo je još malo, smrdite na znoj, ali vi i dalje pratite trudove i ženi hrabro dodajete gas. Niste jeli ništa sem onog Jadre, ali kome je sad do jela, jest ćemo kad dijete izađe.
14:12
Počeli ste i sami dobijati fantomske trudove. Psujete sve redom što vam je to trebalo. Kukate ženi da ste gladni i žedni ne bi li počela da se koncentriše na vas, a ne na bolove. Ništa. Ne zarezuje vas žena ni 5%. Utom ulazi babica i kaži da je vrijeme za guranje. Kakvo guranje baba!?! Pa dijete?!? Pa gdje da ga gurate? Ah, dečko, sad će to, časkom – juuu vidi koliko kose ima!
15:17
Evo vidim glavu, dere se slavobitno babica. Ti više ništa ne vidiš, sem da ti je žena skroz bijela, i da nema više nijednog atoma snage. I tu onda dolazi tvoja uloga. Obećavaš joj Bahame, masaže, bonove za smoothie, samo da još dva puta pogura i da se to završi. Plače ona, kaže da ne može, a babica ulijeće i hrabri je. Plačeš i ti, jer ti žao babice i njenog teatralnog ulijevanja hrabrosti.
15:46
Izvalili ono dijete, modro i u nekakvoj sluzi na ženine grudi, a ti ne znaš šta bi prije, ili bi slikao, ili čestitao ženi što je izdržala ovaj pakao, ili da grliš onu babicu. Guraju ti makaze da režeš onu pupčanu vrpcu, daju ti dijete u naručje. Ništa ne osjećaš, sem da hoćeš kebab i jedan tuš.
Slijedeći dan, kada sumiraš sve, iako nisi spavao još uvijek, jer dijete non stop plače, drago ti je da si bio tu. Koja žena, koja osoba zaslužuje da prolazi sve to sama i sa nepoznatim ljudima? Neće muškarac da umanji bolove, ali hoće da prepozna svaki ženin mig, bolje nego ijedna babica ili doktor na svijetu. Budi dio poroda! Budi muško!
http://rodneyctrotter.blogspot.se/