Dosta se priča o razvodima i ljubavi, ali rijetko se pitamo koju ulogu ljubavne priče imaju u našim životima. Uglavnom ih doživljavamo kao zabavu, ali to je opasno potcjenjivanje uticaja koje one mogu da imaju. Dio problema i poteškoća sa kojima se danas suočavamo u vezi ili braku leži i u našem ogromnom izlaganju, čak ili pogotovo u djetinjstvu, upravo pričama koje nam nikako ne pomažu i ne daju nam ispravnu predstavu o ljubavi.
Ostavljaju nas u vezama u kojima ne samo da patimo, već i sa osjećajem da ta patnja nema svoju paralelu u životu drugih ljudi. Raskidamo, razvodimo dobrim dijelom i zbog toga što smo izloženi pogrešnim i netačnim ljubavnim pričama.
U tipičnoj romantičnoj ljubavnoj priči, čitava drama je skoro isključivo u tome kako se dvoje ljudi uopšte sretnu, i završava se skoro čim postanu par. Postoje svakakve prepreke rađanju ljubavi i priča se sastoji iz prevazilaženja tih, uglavnom rat, rival, ljubomora, sudbina, stid itd. Na kraju se pravi ljudi nađu i tad je kraj priče.
Međutim istina je u tome, da prava ljubavna priča nije o pronalaženju partnera, već u uzajamnoj toleranciji tokom (dužeg) vremena. Treba da nam bude jasno, da početak veze ili braka nije vrhunac iste, kao što (pogrešno) zaključujemo iz romantike. To je samo prvi korak puno složenijeg, ambivalentnijeg i na kraju puno više herojskog puta.
Tu je i problem posla. Iako, ali čak ne uvijek, likovi u ljubavnim pričama imaju posao, taj posao nema nikakav uticaj na njihovu psihu. – Posao se dešava negdje drugo, van sfere ljubavi. Posao ispada nerelevantan u tom kontekstu.
U realnosti, posao ili zanimanje je ogroman dio života i veliku ulogu u oblikovanju veze između dvoje ljudi. Upravo stres na poslu, predstavlja veliki dio svakodnevnih problema i života jednog para.
Tu su i djeca. – U ljubavnim pričama slučajni i slatki simboli uzajamne ljubavi ili bezazleno zločasti u nekom dragom obliku. Rijetko plaču, zahtijevaju malo vremena i uglavnom su na čudan način mudri i slatki.
Realna ljubavna priča bi nam pokazala da se veza ili brak fundamentalno bave odgojem i podizanjem djece koje par nekad dovode i do neizdrživih situacija i skoro ubijaju istu onu strast koja ih je omogućila.
Nered u kući, manjak komunikacije, stres… i to takođe je sastavni dio ljubavi.
Naučili smo da sudimo i sebi i drugima na osnovu nerealnih očekivanja koja su nam data od stane (loše) umjetnosti. Po tim standardima, naše veze i brakovi su duboko nezadovoljavajući. Nije ni čudo da se raskid čini toliko neizbježan.
Treba da promijenimo ono šta konzumiramo! To će nam unormaliti odnose i možda pokazati put kroz probleme koji nas u ljubavi čekaju.
Mi smo društvo naročito sklono romantizaciji. Romantizujemo naciju, istoriju, tradiciju, vjeru pa čak i ratove. Iako nam taj ideal nekad pruža trenutnu utjehu i bijeg od surove stvarnosti, nakon toga nemamo potrebne sposobnosti i vizije kako da rješavamo konkretne probleme.
Međutim, sve ovo pišem znajući da će jako mali broj muškaraca ovo pročitati, jer tema nije seks – i tu leži vjerovatno još dublji problem…