Znam da zvuci nevjerovatno, ali doživio sam božije providjenje. Bio sam zaveden ljudskom ljubomorom, neznanjem i ovozemaljskim splektama i nisam bio u stanju sam da vidim ono što je očigledno, ali srećom, bio sam dovoljno dobar čovjek da mi sam Bog u tome pomogne.
Sve do sinoć sam vjerovao da politički lideri naših konstituvnih naroda i ostalih rade samo za ličnu korist i da nas drže u zabludi, strahu i bijedi i vjerovao sam više svojim očima nego njima. Sinoć “I Had a dream” što bi rek'o onaj Martin Luther i shvatio sam da im treba vjerovati. Sa najvišeg nivoa sam dobio viziju da su Bakir, Dragan, Milorad, Zlatko i ostali( navodim ih abecednim redom) najpredaniji borci za bolji život Bošnjaka,Hrvata, Srba i ostalih, a ne manipulanti njihovim životima, parama i državom. Posmatrajmo logično. Je li onaj diktator i “hohštapler” J.B.Tito uživao u luksuzu sve one godine pa smo ga obožavali ?
Jesmo li njega smatrali najboljim sinom naših naroda i narodnosti i nosili mu štafete ili smo mislili da nas teroriše ?
Zašto drugačije doživljavamo naše lidere nego njega ? Jel to samo zato što nam je stvorio iluziju da živimo bolje i ravnopravnije ? Što nas je ubijedio da su besplatno školovanje i zdravstvo jako bitni ? Nismo objektivni ako je to tako. Pogledajmo stvari iz drugog ugla i shvatit ćemo to i sami.
Zar bi sam dragi Bog dozvolio da naši aktuelni lideri uživaju u ovozemaljskim bogatstvima da to
oni nisu zaslužili svojim znanjem, radom i poštenjem ? Bojim se da naše nepoštivanje svega onog što su učinili da danas budemo tu gdje jesmo vodi samo ka našem daljem propadanju i pojedinačno i društveno, koliko god bilo očigledno da više nemamo gdje pasti. Ja nas sve molim da pokušamo obrnuti stvari.
” U svijetu špijuna sve je suprotno od onog što izgleda da jeste “, kaže Bata Stojković u ” Balkanskom špijunu”. Hajdemo pokušati povjerovati da je tako i u našim glavama. Hajde da poštujemo naše lidere kao što smo poštovali i Josipa Broza. Hajde da organizujemo obilaske njihovih domova i tamo da vodimo školske ekskurzije.
Neka naša djeca vide šta se sve može steći poštenim i vrijednim radom. Hajde da im nosimo kućama štafete povodom 1.maja, ili ako im je milije povodom 9.januara ili 1.marta, svejedno. Neka sindikati obespravljenih radnika umjesto protestnih šetnji organizuju šetnje ili marševe motivacije pored njihovih domova, da radnici vide kako ćemo uskoro svi slično živjeti.
Ubijeđen sam da bi to i njih podstaklo na još savjesniji rad više nego svi protesti, peticije i apeli napisani od 1996 do danas. Pa još kad nam Bakir zasvira, Milorad zapjeva, Dragan nas počasti ribom iz Radobolje koju je jadan morao skrenuti da napravi ono malo kućice, a Zlatko nam pokaže računarsku aplikaciju koja jasno pokazuje da smo najsretniji u svijetu, Evropi pa i šire, šta bi mi više mogli tražiti od života. Samo od Boga zdravlja i da se ne puca. A i to ćemo tražiti iz navike. Sa tim se tješimo sve ove godine.