Na bosanskim putevima imamo jednu jedinstvenu pojavu, doduše uočljiva je samo za vedrih i sunčanih dana, ali svakao je upečatljiva i pamtljiva.
Vozite li se drumovima lijepe nam naše Bosne, a bogami i Hercegovne, sigurno ćete se sresti sa krajputaškim živičarskim zasjedama narodnih organa znanih kao policija.Sitničavo i podmuklo djeluju ta njihova iznenadna presretanja, zaustavljanja i preslišavanja u stilu starih učitelja koji na prepad nespremne đake propituju tek naučeno gradivo:
̶ Znate li koji ste prekršaj napravili?
̶ Znate li koja pravila važe na otvorenom magistralnom putu?
̶ Znate li kojom se brzinom kretalo vaše vozilo prije zaustavljanja?
̶ Znate li koja je dozvoljena brzina kretanja na ovoj dionici puta? i sve nešto tome slično.Bla, bla, bla.
Ništa ne rade otvoreno, direktno i konkretno, nego mučki iz prikrajka .Pozivaju se na propise i zakon tek kad vas onako hinjski, na foru, uhvate u prekršaju.Izvještili su se već u tom prikrivanju, kamufliranju, metode su im sve suptilnije, tananije, gotovo neprimjetne.Nekako mi to sve djeluje jeftino i papanski.S jedne strane puštaš moćni ološ da hara po gradu, krade, otima bez imalo srama i sakrivanja, a s druge strane ti se prepredeno šegačiš s vozačima hvatajući ih na sve perfidnije i domišljatije načine.Prikadajući se kao lopovi, biraju sve skrovitija mjesta, snimaju pozicije sa kojih nema mašenja, dobitak ili zgoditak je zagarantovan, kao na sportskoj kladionici.
Kurac na sirotinju diže svako!Znam, znam oni samo rade svoj posao.Pa eto, neka ga rade, ali u svim sferama dosljedno i bez iznimki.Ma, da!
Nemoj reći da nisi upozoren, sad kad iza krivine naglo ugledaš njih dvojicu sa kamerom uperenom ravno u tebe nemoj pomisliti da je riječ o nekakvim teroristima spremnim za glavu da te skrate.Organizovani su u sistemu dvojki, dobar pandur – loš pandur, i skidaju samo glave sa novčanica, zato uvijek spremi sitno.Krupno ćeš teško prekabuliti.
Jebiga, boj se ovna, boj se govna, nikad nikud nećeš stići.Ajd, sad pali.Put pod noge i sretno!