Izbori ponovo – lokalni. Svi znamo sve. Ponovo će izbore dobiti stranke koje su i do sada bile, ili su još uvijek na vlasti. Iste one stranke koje su uništile i u bescijenje prodale privredu, opljačkale svu silu humanitarnih pomoći i investicijskih para. Proizvele neku novu „elitu“, svojim najužim rukovodstvima i njihovim pokoljenjima omogućili dugoročnu promjenu kaste. Red je pokušati napraviti analizu sa pitanjem: Kako majku mu ? Kako mi to godinama biramo one koji nas uništavaju, koji nas pljačkaju, koji najbolje među nama tjeraju odavde ? Prema podacima CIK-a, na posljednjim opštim izborima 2014. godine ukupno je glasalo na nivou BiH 1.630.920 građana. Stranke koje čine vlast u RS i FBiH (SNSD, SDA, HDZ; SBB) ukupno su osvojile 784.710 glasova. Prema podacima zavoda za statistiku, po zadnjem popisu stanovništva u BiH živi 3.531.159 stanovnika. Obzirom da 80-godišnji starci, imaju političku procjenu ravnu onoj novorođenih beba, ovaj broj ću i uzeti kao osnovu. Znači trenutna vlast u oba entiteta je izabrana na osnovu glasova 22 % stanovništva BiH. Ko je tih 22 % ljudi, koji su odgovorni za našu golgotu ? Pa za početak – mrtvi. Ne znam koliko tačno mrtvih ima na biračakim spiskovima, ali siguran sam koliko god da ih ima, svi glasaju za pobjednike izbora. Zatim dijaspora. Osjećaj beskorisnog patriotizma raste proporcionalno udaljenosti od zemlje za koju se ispoljava. Pa se onda glasa za najglasnije i one koji mašu najvećim zastavama. Ove dvije vrste glasača razumijem i ne smetaju mi. Treća vrsta glasača su ljudi koji od toga nemaju baš nikakve koristi, ali eto, u toj i toj stranci im je komšija, ili rođak, ili poznanik, a on je fin čovjek, pa eto… Pod pojmom „fin čovjek“ se kod nas uglavnom misli na ljude koji su ljubazni. Ti fini ljudi su četvrta vrsta glasača. Razlika između finih ljudi i onih koji zbog njih daju svoj glas ima prilično. Fin čovjek, sve sa ljubaznošću, je zaposlen ili će biti u nekoj državnoj instituciji ili javnom preduzeću. Poslanik je u opštinskom vijeću, ili je član nekih upravnih odbora. Djeca mu, nekom srećom, vrlo brzo dobijaju posao nakon završenog fakulteta, koji nerijetko i začuđujuće brzo završavaju, iako ih se njihovi vršnjaci iz mahale i škole sjećaju kao nekog ko nije pokazivao osobit talenat kroz cijelu osnovnu školu. Uglavnom iz dana u dan razlika u kvaliteti života između politički neaktivnog komšiluka i „finih ljudi“ koji su, eto, stranački aktivni, se mijenja u korist tih finih ljudi. Ja opet smatram da fin čovjek ne bi smio sebi dozvoliti bilo kakav vid sramote. Takodje, mislim da je sramota raditi za stranku i ljude koji su od moje zemlje napravili najsiromašniju zemlju u Evropi, čiji su članovi se obogatili preko noći, a da ih niko nije pitao ni procesuirao zbog porijekla te imovine, koji su ovu zemlju opustošili više nego rat, na kojem su se, takodje, njihovi očevi i politički mentori obogatili. Neću puno pogriješiti ako kažem da su nas naši politički lideri opustošili kao da smo pod okupacijom. Koliko ja poznajem istoriju, saradnici okupatora su se nekada zvali „domaći izdajnici“, a ne fini ljudi. Nemojte se zavaravati dragi sugrađani. Ljudi zbog kojih Vi dajete svoj glas nisu fini. Nisu ni loši ljudi, daleko od toga, ali su zavedeni i kupljeni. Kupljen je njihov obraz, kupljena je njihova sloboda govora, a sve je to plaćeno nekim poslaničkim paušalom, radnim mjestom i Vašim socijalnim stanjem. Objasnite im da je sramota to što su u službi ugnjetača ovog naroda. Recite im da nećete glasati za stranku koja nije procesuirala nijednog svog člana zbog pljačke, i oduzela mu opljačkano, a ima ih – mašala. Pomozite im da shvate da nisu patrioti, već izdajnici. Pri tome budite ljubazni, kao i Vaše komšije prema Vama. Kako je rekao O.Wilde „Nije teško biti ljubazan, prema ljudima do kojih ti nije stalo“. Pokušajte to shvatiti. Vaše komšije sa kandidatskih lista već jesu. Ili im je neko objasnio da tako treba.