II
(Sergej povlači svoju stolicu, uz jak zvuk škripanja po starim daskama poda ustaje, i odlazi do njenog stola. Zatim, zastaje i par sekundi je gleda bez prekida. Njenu zagledanost prekida mlad i snažan glas mladića koji je tek zagazio dvadesete.)
-Zar božanstvo takvih očiju troše svoje poglede i životne trenutke zbog starog, prašnjavog brodskog poda? Šta je tu toliko primamljivo?
-Zar vas poznajem?
-Želje su jedno, mogućnosti drugo, a kada se to dvoje spoji u jedan tren, takav se momenat ne propušta. Vi ste moja želja isprepletena u svakoj mojoj neprospavanoj noći sa najljepšim snovima na javi, ispred mojih očiju. Nemogućnost da vam dodirnem ruku tjerala je vaše dodire svake te noći kada bih uporno pokušavao da osjetim toplinu vašeg tijela. Iščezli biste u sekundi. Ali ne i večeras. Ovo je tren koji čekam već dugo. Dopustićete poljubac u daminu ruku?
-Vrlo ste smjeli, i očigledno vrlo mladi. Zbog te kombinacije, smatram vas vrlo neukusnim. Moliću, odmaknite se od mog stola.
-Nije ovakvo mjesto za Vas. Za Vas je Bog stvorio poseban put posut mjesečevim dukatima.
-A Vi inače proričete sudbinu ljudima ili? Otkud Vi znate šta je za mene?
-Znam, jer taj put vodi do moga srca u kojem ste duboko pustili korjenje i ja Vas ne namjerava pustiti tek tako. Vaša ljepota nije svakodnevna i nije prolazna. Nosite je u sebi, izbija iz Vaše kože, sjajite se kao najdragocjeniji dragulj. Pred Vama poželim da padnem na koljena, slabost čovječijih malih demona nemoćnih pred Boginjom.
-Vi ste samo još jedna slatkorječiva budala. Ne želim da Vas vrijeđam i trošim svoje vrijeme. Odmaknite se.
-Ako je to Vaša želja. Ali pod jednim uslovom.
-A to bi bilo?
-Dugujete mi jedno veče, i sada jedan dodir Vaše nježne ruke.
-Ne dugujem ja Vama ništa. Odlazite. Ili da idem ja.
-Prijaće mi šetnja sa Vama, ili taj dodir ruke. Vi imate pravo izbora.
-Ipak idem, a Vi se zadovoljite mojom rukavicom, nagradom za upornost i nadom da Vas više neću sresti. Nikad.
(Skida vezenu rukavicu sa svoje ruke i stavlja je na svoj sto. Zatim ustaje, i odlazi. Sergej uzima rukavicu, smješkajući se gleda za njenom predivnom i veličanstvanom siluetom dok odlazi u noć. Kroz glavu su mu se već prelamale jasne misli: ,,Biće moja. Već je.”)