Vjerovatno nakon naslova očekujete da neko nudi pomoć, no na Vama koji čitate je da procijenite treba li nekom pomoći ili ne. Ja vjerujem da treba.
Obzirom da svake godine u ovom periodu slušamo kako treba mnogo da se izdvoji za školske knjige, kako se nema novca za novi ruksak, a o školskom priboru i dodacima da ne pišem, zapitah se šta je s onim porodicama koje zaista nemaju da priušte svojim osnovcima ni sveske (knjige možda dobiju stare od nekog), a kamoli drvene bojice, flomastere ili nešto dodatno osim one obavezne drvene olovke.
Vjerujem da dosta nas može da odvoji dio svog novca da bar nekog pomogne (za 20-ak KM se moze kupiti par svesaka, olovaka, bojice),pa dodjoh na ideju da pišem o temi koja je trenutno najaktuelnija.Nemam školarca u porodici, ali se sjećam perioda kad sam to bila i svog odricanja kroz koje su roditelji prolazili.
Postoje roditelji koje srce boli jer ne uspijevaju da stvore to minimalno koliko je školarcu potrebno. Postoje i oni koji svojim lošim životnim navikama to ne rade, ali dijete nije krivo zbog tog. Okrenimo se oko sebe, vjerovatno svako od nas zna bar jednu porodicu kojoj bi sad mogao pomoći sa par kupljenih sitnica za školu njihovim školarcima (nemojte davati novac, nije cilj da nekog povrijedimo, poklon se lakše nosi na duši 😉 ). Stare knjige, ruksak koji ne koristite, par novih svesaka, olovaka, bojice, lenjar…šta god… nemojmo biti lijeni, uradimo nešto za bolje sutra.
Nadam se da ću ovim kratkim tekstom inspirisati Vas da razmislite i učinite da svi budemo bolji. Učinite dobro sebi tim što ćete učiniti dobro nekom kome to zaista treba.
Mi jesmo dobri ljudi, pustimo da se to ispolji, a ovi predškolski dani su idealan izgovor za to!