Skupina radikalnih ateista počela je nedavno s izvođenjem pažljivo isplaniranih terorističkih napada na području BiH. Prvo su proteklog četvrtka napali džamiju u Srebrenici a kada im to nije bilo dovoljno, u nedjelju su pokušali zapaliti pravoslavnu crkvu u Sarajevu. Napade su izvodili uz uzvike „Scientia est maxima“.
Kako dobro informisani izvor tvrdi, ateistički lobi započeo je sa serijom napada koji za cilj imaju destabilizaciju političke situacije u zemlji, te izazivanje netrpeljivosti između tri najrasprostranjenije religijske skupine, kako bi na kraju mogli uspostaviti ateističku diktaturu. Kako naš upućeni izvor tvrdi, ovi ekstremisti napad na džamiju u Srebrenici nastojali su predstavili kao djelo srpskih islamofoba, a paljenje crkve kao čin radikalnih islamista.
Izvor dalje tvrdi da su policijske snage dobro upoznate sa planom ove opasne ekstremističke skupine, te da su stoga kao žrtvenu ovcu izabrale beskućnika srpske nacionalnosti te ga optužile da je zapalio crkvu. Međutim, građani se ne daju zavarati.
Sveto Krmača, građanin Sarajeva kaže da je vrlo očigledno da je hapšenje očito nevinog mladića prevara kojom se nastoje manipulisati građani.
„Što bi on sam svoju crkvu palio? Pa i da je mahnit, to mu ne bi palo na pamet. Mućka je ovo, mućka velika“, kaže Krmača i dodaje da, čak i ako postoje dokazi koji potvrđuju da je mladić kriv, ateistički lobi mu je najvjerovatnije platio da to učini.
Još jedan građanin Sarajeva, Džihad Mudžahedinović, dijeli njegovo mišljenje.
„Ćuj nije namjerno. Malo sutra nije namjerno, zna se ko hoće da unese nemir u naše šeher Sarajvo i izmišlja kojekakve paljevine, dušmani, dušmani veliki“, kaže Mudžahedinović.
Krmača i Mudžahedinović najavili su osnivanje udruženja „Prijatelji bogomolja“, koje će organizovati građanske patrole i štititi bogomolje po noći.
„To nam je dužnost, da štitimo ono što nam je bitno“ kažu njih dvojica u jedan glas.
Pripadnici katoličke vjeroispovijesti još uvijek se nisu oglasili, ali naši izvori tvrde da su oni već započeli aktivnosti za osnivanje svog vlastitog udruženja koje bi ih štitilo od razbiješnjelih ateista i spriječilo da tragična sudbina džamije i pravoslavne crkve sa početka teksta zadesi i neku katoličku bogomolju.
Tekst je satiričnog karaktera.