Ima takvih ljudi od kojih mi se ledi krv u žilama. Žive oni, i te kako. Žive u očima drugih, i ne slute da njihove sopstvene oči plaču. Žive, osluškujući da li tuđa srca brže tuku, dok njihovo sopstveno daje posljednji bilo. Žive, razmišljajući tuđim glavama, dok im sopstveni mozak daje otkaz u borbi za sebe. Ima takvih ljudi, sve manje sopstvenih ovom svijetu, a sve više nesopstvenih onom.
Takvih sve neljudi i svakolikih cudovista ima medju nama, da se covjeku najezi razum u mozgu. Tema abortus. Aktuelna u ovom vremenu preko svake zdravorazumske mjere i granice.
Porazavajuca je cinjenica, za mene, sto se roditelji uporno trude da izgrade licnost svoje djece koja ce znati da se samoobozavaju. Ljudi, zaljubite se u prirodu, volite je, jer ste u njoj.
Ali, stvarnost nas vodi drugom putu. Nadjem se uvrijedjena sto prisustvujem u drustvu takvih, i obeshrabrena kad vidim da je sve manje ljudi koji dijele moje misljenje.
Gotovo svakodnevno nailazim na covjekolike majmune koji se trude da dokazu da zaista poticemo od takvih. Idemo unazad nasom neljudskoscu. Sve je vise onih koji podrzavaju nesretni abortus. Ali arugment koji navode kao opravdanje, proizvede u meni toliku kolicinu bijesa da se uplasim jer prepoznam u sebi nesto hitlerovsko. Argument: ,, Znas kako, fetus jos ne lići na bebu, tako da se moze ubiti. To je dobra stvar, jer sta ce djetetu takvi roditelji koji ga ne zele, i sta ce dijete takvim roditeljima?” Ma nemoj. Vidis, ni ti ne licis bas nesto na covjeka, pa zivis. Spasi nas gluposti, i abortiraj sebe iz ovog svijeta.
Igrati se Boga? Moze,u danasnje vrijeme vrlo isplatljiv posao. Klonirati ovcu, covjeka, stvoriti covjeka. Vrsiti vjestacke oplodnje, dozvoliti roditeljima da izaberu koju ce boju ociju, kose, i izgled djeteta.Kao kad probiraju kilu jabuka u prodavnici, da ne uzmu koju trulu. Ipak se placa. Jadno to dijete koje istruli do svoje tridesete.
Odreci se prirode? Znas, potrebe su cudo, potrebe moraju da se zadovolje. Evo jedan savjet: zadovolji svoj mozak, strahovito je prazan. Iz te prirode ishodis, a totalno si neprirodan. Uzivas u vjestakluku, programiranju sebe i drugih. Osmisljas gdje se jeftinije napiti, gdje se povoljnije ponasati kao svinja, zadovoljavati zivotinjske instinkte. Pa kad se vec odlucis ponasati zivotinjski, imaj na umu da se zivotinje nisu odmakle od prirode, imaj na umu da krava place za svojim oduzetim teletom, da pas umire od tuge za svojim gazdom, da macka kandzama i zivotom brani svoje macice.
Da se izvinim majmunima koje ranije pomenuh. Inace sam poznata kao neko ko voli zivotinje, jer u njima pronalazim sve sto se u ljudima izgubilo.
Mladost-ludost. Pa zbog te ludosti izgubite dostojanstvo. Ne zivi se od nocnih izlazaka i svakakvih razvrata, ali ni od lijepe rijeci. Duznost svakog covjeka kao misaonog bica je da misli i promislja.Zivi se u svakom trenu bezgranicnog promisljanja o sebi i svome. A vi te svoje ubijate. Neces biti vjecno mlad. Danas zivis za sebe, a za koga ces sutra? Ko ce sutra da zivi za tebe? Da li vidis koliko si nepotreban u prirodi, a koliko si trajan u njoj? Ne igraj se Boga. Ne odrici se njegove ljubavi zarad ljubavi prema sebi.
Čovjek više puta umre u životu, a samo jednom istinski: onda kad uvjeri sebe da Bog ne postoji. Čovjek se toliko veže za ovozemaljsko, da zaboravi da u njegovom smrtnom tijelu stanuje besmrtna duša. Zbog te ,,neraskidive” veze sa ovozemaljskim, pretežno sa smrću njegovog kratkoročnog tijela, postrada i njegova duša.
Svijet je provalija bez dna. Možete neprekidno da padate kroz svoje grijehe, ali pripazite se, jer krila nisu namjenjena za dno, već napravljena od nebeskog materijala za let sa Bogom. Koliko budete sačuvali svoja krila, i koliko budete bliži nebu, a dalji od dna, toliko će vaš let biti silniji.