Riječ je hrabrost, mišljenje je privilegija. Iako, na prvu, svi posjedujemo dar, želju ili potrebu da o nečemu sudimo, iznosimo stavove ili teoretišemo, ako se malo više posvetimo problematici mišljenja, situacija je drugačija. Ja, Boje, odgovorno tvrdim, da na ovim prostorima mislim kao ti, dakle ne postojim. Odgovorno tvrdim da moje mišljenje nosi struja mase. Ono je pozitivno koliko su moje pristalice pozitivno isto ocjenile, ono je negativno ukoliko ga je masa ocjenila negativno. Ono je moje, ali zapravo je ulizivačko.
Uzet ću segment društvenih mreža. Mišljenje je komentar, status, napad i odbrana. Cijenim, da pomenuto posjeduju, imaju 3 grupe u društvu ili 3 kategorije.
Prva grupa je nešto manje edukovana. Dopustit ćete mi da edukovanost ne vežem za opće obrazovanje, u smislu okićenih diploma, magistrata, nego u smislu rezonovanja, opće kulture, umjetnosti, književnosti, pogleda, stava itd. Ova kategodija po pravilu ima veliki broj pristalica, sljedbenika. Njihovi stavovi su zapravo hrabri u iznošenju općih gluposti ili manje glupih stvari. Njihove riječi, u većini slučajeva su praćene sa izjavama divljenja, u formi – svaka čast, bravo, kraljice, carice, brate, kralju, legendo i slični termini ograničenog opisa, sa konstantom ponavljanja. Oni su Bono Vox društvenih mreža – u smislu broja sljedbenika. Oni su veliki, jaki, nazivaju ih inteligentnim. Glorificiraju njihove stavove, dijele, raspravljaju, aplaudiraju, analiziraju, poistovjećuju se. Oni, u pravilu komentarišu sve. Nekada su patriotski nastrojeni, nekada su kozmopolite sa velikim vjersko-nacionalnim poštivanjem, toleracijom, Gay-friendly i veliki humanisti. U suštini oni su vjerski i svjetski tipovi, puni ljubavi i mržnje kako se potrefi. Njih masa razumije, zato im se i divi.
Druga skupina su ofirmi (iz određene perspektive). Cijenjenost njihovog mišljenja nije velika zbog nemogućnosti razumjevanja iste. Oni nisu toliko pohvalni i ne pišu … kraljice, super, idemo, bravo, najbolji. Time, razumjevanje njihovih riječi nije najjednostavnije. Ukoliko neki od njih svoja gledanja iznosi sa dozom drskosti, pojavi se 3 skupina – posmatrači. Dakle, oni koji su na obje strane. Riječ je zapravo o, po meni, najgoroj kategoriji, koja posmatra i priklanja se, kako i gdje vjetar puše. Ako 50 ljudi nešto označi kao pozitivno, dobro i oni će isto uraditi. Zapravo njihovo mišljenje prati masu. U seoskom maniru ovo su ljudi koji paze i koji prate šta će selo/narod reći.
Situacija je, na prvu, prilično bezazlena. Ali, na drugu riječ je o globalnom zatupljivanju kroz društvene mreže. Šta se, zapravo u tom virtuelnom svijetu čita i šta se servira. Popularni postaju novinari, autori nepoznatog, umjetnici, savjetnici …
Oskudica svijesti i lakoća (ne)mišljenja postaje nepodnošljiva!