Naime, socijalni kapital, kao nešto o čemu se u poslednje vrijeme često diskutuje, je mnogo zanimljiv koncept. Termin datira od ne toliko davno tj. koristi se nekih 100 godina, ali koncept je već dugo poznat i koristio se kroz filozofsku misao. Sada se definiše kao vrijednost odnosa i veza koja jedna individua ima u svom socijalnom krugu, i naravno kako on od toga profitira. Taj “profit” je u stvari donekle apstraktan ali vrlo vidljiv u nekim situacijama. Kada upoznate svog prijatelja profesora engleskog, koji je iz Sjedinjenih Država, sa svojim drugarom piscem koji na jesen ima književni festival, i sticajem okolnosti pisac će imati segment o Harper Lee, tu direktno upada profesor koji može da mu pomogne oko segmenta ili da sam uradi jedan rad koje će da predstavi. Tu je divan primjer kako socijalni kapital tj. želja za spajanjem tih ljudi se izrađa u suradnju između njih dvojice. I to je vrlo dobar primjer kako u stvari to funkconiše.
Ipak, problematika je to što, socijalni kapital postoji uvijek na takvim individualnim nivoima ali na većim tj. širim, sve je rjeđi i rjeđi. Iskustva ukazuju, da recimo dinamika jednog sela sa 20,30 ljudi se mijenja dolaskom televizije i interneta u njemu. Mediji gutaju i čak dijele ponekad ljude, koliko god ih na jednu ruku spajali, a samo stanje trenutno na kampusu Sveučilišta u Mostaru (primjer je uzet jer tu studiram i provodim vrijeme) je poprilično, pa loše. Nijedna struktura koja bi trebala u stvari da promoviše život kampusa i djelovanje u akademskim krugovima u stvari vrlo slabo radi. Jedna vrlo zanimljiva pojava je to da se Studentski Zbor zapitao „Utječe li domaća komercijalna glazba negativno na stil života mladih ljudi?“ na debati koju će držati skoro kao dio programa dana SZ-a, iako jedna od vrlo čestih aktivnosti je pravljenje žurka u dva istinska turbo-folk mjesta u gradu tj. Pinku i Drugom Načinu. I ovaj put su to uradili, i za kraj tih kulturno zabavnih dana imamo čak 3 žurke u Pinku gdje se sluša baš ta muzika o kojoj se debatira nepotrebno, jer svako do đavola zna da stihove Cece ne mogu da imaju bilo kakav dobar uticaj na omladinu.
Problematika raste jer socijalnog kapitala na većem nivou u Mostaru trenutno nema (a možda i u drugim mjestima). Trenutne grupe ljudi koje rangiraju od grupa sastavljenih na prošlim odnosima iz srednjih škola ili prosto geografskih tj. iz istog grada do hipsteraja i svega onoga između (rokera, umjetnika, pisaca itd.) , nisu uopšte povezane i isprepletene. Osoba koja izlazi u OKC Abrašević (najjače alternativno mjesto) neće u Golden (hub na zapadnoj strani i jedna najjača hibridna tvorevina koja je i klub i pub i restoran i sve po potrebi), ili osoba kojoj je Golden primaran, neće u Abrašević. Sama priroda tih mjesta je donekle slična tj. u smislu da oba mjesta mogu donekle povući ideju alternative (bar je Golden išao kao pub rokerski ispočetka), ali model i imidž koji gaje su izričito različiti, iako to je za potpuno nove diskusije. Naravno da postoje izuzeci uvijek, ljudi koji se kreću kroz više grupa i učestvuju na više socijalnih frontova, ali njih i nije mnogo. Na manjem, učioničnom nivou imate slično. Dotle da dođete u situaciju da nemate kolegu koji će biti zainteresovan za bilo kakav događaj ili možda film u kinu. Veza za opštenjem se drastično smanjuje i zadržavanje u socijalnim grupama koje su poznate, na šta se može gledati kao vrsta svojevrsnog limita stvaranja socijalnog kapitala, je stvarno velika. Sve to rezultira prostim umiranjem kulture bila ona “klasična” ili urbana. Biti pridošlica u bilo koju grupu je problematičan proces za koji se individua mora da potrudi i da u stvari u potpunosti krene misliti kao ta grupa. Fluidnost među takvim grupama je moguća ali na kraju će se osoba naći na sredini svih stvari što zna ponekad biti izuzetno nezahvalno na jednom emotivnom nivou.
Pitanje koje je aktuelno tu, je to da li socijalna grupa uslovljala i da li individua djelovanjem u više sfera može uopšte da nađe stalno društvo, ili mora sam da se bori za mjesto i traži vrlo aktivne načine da sam profitira od onog kapitala? Kockice mogu nekad da se poslože, ali ostavljati život sreći je poprilično nesigurno.
Odgovore zašto je to tako, i kako se boriti protiv tog, su odgovori koji su potrebni i koje treba tražiti.