Žena treba da se uda, rodi dijete, dvoje, troje…
Treba da se “skući” i bude sretna sa suprugom.
Nasilje nije uredu ali može da se toleriše ako nije prečesto.
Zajednički kredit je poželjan, čoporativna druženja obavezna. Najčešće ona kad ovi sa penisima piju i peku meso koje je pripremljeno od strane ovih koje imaju vaginu. Ono, tipična marinada, malo salatice, livadica i rasprava o prašku za veš i pelenama za dijete.
I to je tako, tome te nekako kao ženu uče još od kad prvi put kmekneš u porodilištu.
TVOJE JE DA ĆUTIŠ, SLUŠAŠ I ČUVAŠ PORODICU, on glava da bude a ti vrat ako si pametna!
Svaki drugi scenarij na brdovitom Balkanu ne dolazi u obzir, po automatizmu će da te okarakterišu ili kao kalašturu, raspuštenicu ili ćeš dobiti “ne znaš ti još ništa, promjeniće se to s godinama” komentar. U principu, imate pravo izbora; da budete sretne i zadovoljne majke i supruge ili “usidjelice”, “stare cure” i “Bogznaštajojfali kad je niko ne ženi”.
Kako nas uče tome čemu nas uče? Kad je počelo?
Ne znam kako je u vašim selima, u mom je žena još uvijek
samo sredstvo za dalju reprodukciju i produžetak vrste.
OK, malo smo zagazili u 21.vijek pa je sad poželjno da očevi šalju kćerke na fakultete.
Nek’ ima dijete diplomu, može se to fino uokviriti pa okačiti negdje pored šporeta a i teška su vremena došla, lakše je sa dvije plate, treba je pustiti da radi. Ali da ne hoda puno, nije to za žensko.
Postoji i ona druga strana hardcore feminizma, nova krajnost društva.
Nema depiliranja, farbanja, nalakiranih noktiju, šminke i sređivanja. Nema osmijeha muškarcu makar ti to bio vlastiti tetak kog nisi vidjela 7 godina.
Samo bahato bajo moj, daj sjekiru drva da cijepam, palicu da te namlatim, brdo da se popnem.
Pokazaću ti da sam feministkinja tako što neću voditi računa o sebi i hodati kao mladunče orangutana čupava od glave do pete. Ne jer mi te dlake istinski odgovaraju već jer su one dokaz moje požrtvovanosti za ženski rod i ravnopravnost.
Ako kažete da se nikad niste susrele sa sličnim izjavama/osobama slagaćete, ne mene i javnost već sebe. Možda ne do srži i ogoljeno kao što sam napisala ali svakako varijacije na temu.
Ne znam kako vi, ali meni je stvarno dosta šovinizma i predrasudnog društva koje ti planira život i misli da na isto ima pravo. I to SAMO JER SI ŽENA.
Ako ne radiš- što ne radiš, teška su vremena, svaka je marka bitna.
Ako radiš- što radiš, nije ti to za žensko bolje kući da se posvetiš.
Ako nemaš muža, djecu, ćuku i kućicu u cvijeću – nešto ti fali u glavi.
Ako imaš sve navedeno – odakle to sve, što si se zapustila de malo misli na sebe.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Ako nemaš momka/ muža a radiš i boriš se sve što kažeš tumačiće se kao da si nedojebana vještica.
Ako radiš, boriš se, imaš muža a i dalje se furaš na te ravnopravnosti – neće on dugo sa tobom,ostaviće te.
I tako unedogled…
Nemojte me pogrešno shvatiti, nemam ja ništa protiv žena koje svoj život posvete porodici i kući, NAPROTIV, to je divno. Ali, jednako divne su i žene koje odluče posvetiti svoj život medicini, pravu, elektrotehnici, politici ili fudbalu.
One koje se odluče posvetiti same sebi.
Svom muškarcu.
Ili svojoj ženi.
Divne su one koje nađu balans između karijere i porodice ili se odluče posvetiti samo jednom.
Hrabrost prati obe strane jer ama baš ništa na ovom svijetu nije lako. A da se ne lažemo, još je teže kad si žena. I to je poenta cijele priče- da budete šta hoćete, kad hoćete i koliko hoćete.
Ne sve, već ono što SAME SEBI IZABERETE.
- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -
Borimo se znanjem, uspješno odrađenim poslom i emocijama;
pokušaj da me voliš više nego što ja volim tebe ali VOLI I POŠTUJ
i nikada ne misli “da se podrazumjevam”!
FORA JE DA NISAM NORA!
* ZA KONKURS *