Još uvijek me probude momenti, kada sebe pitam kojim mi je đavo sve ovo trebalo, kada bih najradije sve ostavila i bacila, pravila se da ništa ne vidim i ne čujem, a onda povukla se u neku svoju sobu, gdje bih pisala scenarije boljeg života. Ali tu i tamo sretnem svog vršnjaka koji me zabrinuto pita kako ide i ujedno tapšući po ramenu mi odgovori, da ne odustajem i da se borim.
Pa se ponovo vratim na početak i sjetim se da sam u sve ovo ušla kako ne bih šutila.
U zadnje vrijeme ne mori nas više ta globalna finansijska kriza, koliko zapravo nesigurnost. Nema dana da prođe da ne saznam kako je nekom auto ukradeno, razbijeno, obijeno. Nema dana da ne saznam kako je neka prodavnica ili poslovnica opljačkana. Nema dana da se ne desi saobraćajni udes i da su životi zbog brzine izgubljeni.
Sjećam se u svojim prvim punoljetnim danima, satima sam ubjeđivala i molila mamu da ostanem vani do iza ponoći, a sada kada više to odobrenje ne trebam, ponoć mi nekako postaje sve dalja i dalja. Kao da je neko u ovom gradu uveo „policijski čas“ u 22 sata.
Prema statističkim podacima Treće policijske uprave reklo bi se da smo sigurniji, nego u 2014. godini, jer je zabilježen pad prijavljenih krivičnih dijela. Moje negodovanje, zvocanje da navedeni podaci nisu realni, saslušao je načelnik navedene uprave, i ujedno mi odgovorio da policija dobro radi svoj posao, ali da nije adekvatno opremljena. Neću govoriti o minornim brojevima s kojima se trenutno raspolaže, ali našoj policiji nedostaju i vozila, i motorole, i fotoaparati, pa čak i policajci.
I onda shvatite da vaš život i vaša imovina zapravo zavise od jednog „neispaljenog“ blica na aparatu, jednog neposlanog signala na motoroli, jednog vozila koje neće na mjesto zločina doći i jednog policajca kojeg na uviđaju nema.
Onako u šoku već dva dana vrtim u glavi sve ove podatke. Policija nije u nadležnosti lokalne zajednice tj. općina, ali jeste Kantona, te petak večer provedoh istraživajući i analizirajući rasprave i cifre za budžet Kantona Sarajevo za 2016. godinu. Između ostalog nađoh i obraćanje premijera, u kojem je naveo kako će prioritet u ovoj godini biti materijalno osposobljavanje policije Kantona Sarajevo.
Danas je 28.2.2016. godine, sutra će biti tačno dva mjeseca otkako je budžet usvojen. Za dva mjeseca moglo se već puno toga kupiti i nabaviti, da se htjelo.
Stoga, premijeru Konakoviću, ima li te opreme za policiju, jer sigurnost nam je već odavno postala nesigurna?
Amela Topuz