Svi pričaju o odlasku iz BiH. Iskreno, ne krivim ih niti ih osuđujem. Lagala bih kad bih rekla da nisam o tome i sama razmišljala. Um bi rado sutra preko granice da pređe.
******
Sjedim u sobi, spremam se za još jedan stari/novi dan, prepun ljubaznih odbijanja uz priču da im treba netko sa iskustvom, ili sa biroa.
– Ali, ja sam apsolvent engleskog jezika i književnosti. Znam i osnove turskog jezika. Snalažljiva sam, ambiciozna, pedantna i kreativna mlada osoba.
-Razumijemo vas, i voljeli bismo mi baš Vas zaposliti, ALI.
ALI. Iz dana u dan, ALI ovdje – ALI ondje.
Zapela s faksom. Iako se tako ne osjećam, ALI osjećaju se ljudi oko mene. Pffff, jedan ispit rastežeš. Garant samo hodaš okolo, dosad bih ga i ja riješio da ‘lafo’ učim kol'ko ti tvrdiš. ALI.
A šta kad dobijem tu prokletu diplomu?
******
Svaki dan kada se vratim iz neuspješnog lova na bilo kakav posao, otvorim novine ili prelistam portale i samo se nižu: Bošnjak, Srbin, Hrvat.
BOŠNJAK
SRBIN
HRVAT
Vijesti iz države.
IZ BOSNE I HERCEGOVINE.
BOŠNJAK
SRBIN
HRVAT
Kunem se, sve bih dala da ponovim drugu godinu fakulteta. Najljepša godina mog života. Renesansa. Shakespeare, Sidney, More… Zagrljaj soneta. O, kako sam maštala da sam Stella, da sam zvijezda na nebu koja svojim sjajem ispisuje stranice i stranice romanse između travke i cvijeta, između Sunca i Neba, između sebe i njega… Vjerovala sam da mogu da mijenjam svijet, da mi je ime Budućnost. Coleridge, Wordsworth, Keats, Byron, Blake, Shelley…. Ah, Romantizam. Ne pripadam ovom svijetu. Jedno sam s prirodom. Bježim od sjena koje me na silu uvlače u svoje mrakove. Ta druga godina, svjetlo mom tunelu…
Međutim, radovi u tunelu su nastavljeni. Sada se prožima mnogo dalje od mjesta gdje je sijalo svjetlo. Svijećom obasjavam mračne, beskonačne zidove. Nešto je zalijepljeno na njima. Plakati. Svuda su oko mene, ali nose isti natpis:
VIJESTI IZ DRŽAVE:
BOŠNJAK
SRBIN
HRVAT.
Znate šta?
Drago mi je, JA SAM ČOVJEK VANZEMALJAC.