Tačno pre četiri godine sam zadnji put video osmehe moje dečice i čuo njihove glasiće. Zahvaljujući društvu u kojem živimo, društvu u kojem se svaki dan priča o pravima žena, pasa, ratnih zločinaca. U društvu u kojem se ombudsmeni oglašavaju radi samoreklamiranja i opravdanja za to što uzimaju plate i kao po pravilu su im izjave pune fraza o pravima dece i ljubavi prema deci. Samo u takvom društvu se može desiti da se očevima uskraćuje pravo da učestvuju u odrastanju rođene dečice. Samo u takvom društvu su sujetni hirovi iznad zakona. Moj savet svim muškarcima, bolje trpeti svakakva poniženja i torture nego se razvesti. Dok trpite i ćutite imaćete ono što je najvažnije, svoju dečicu, ako se razvedete prepušteni ste na milost i nemilost vaše lepše polovine. Samo tako ste sigruni da vas niko neće optužiti za nasilje u porodici iako ste krotkiji od Gandija, samo vas tako niko neće pokušati da optuži da ste seksualno zlostavljali svoju ćerku i samo tako će vaša dečica odrastati uz vas, a vi stariti uz njih. Ko kaže da je sloboda najlepša stvar u životu taj nije prošao kroz pakao razvoda.
Svim ustanovama i institucijama Republike Srpske koje za četiri godine nisu uspele da mi omoguće, ono što mi zakonom pripada, da imam bilo kakve kontakte sa mojom dečicom HVALA!
Specijalne želje i pozdravi za ombudsmene koji su u našem, boljem i uređenijem delu države, najobičnija Power Point prezentacija.