Kako Erasmus projekti mobilnosti pridonose razvoju mladih iz BIH
“Jedan jeftini prijemnik, ne veći od ručnog sata, omogućiti će osluškivanje bilo gdje, na kopnu ili moru, govora izrečenog, ili glazbe odsvirane na bilo kojem drugom koliko god udaljenom mjestu.” (Carlson, 2013)- Govorio je Tesla sitnih godina s početka 20tog toljeća o svojoj viziji stvaranja Svjetskog telegrafskog sustava koji bi pulsiranjem kroz Zemljinu koru prenosio poruke do naudaljenijih krajeva svijeta, i tako omogućio instant komunikaciju bez kašnjenja i raspodjelu svih prikupljenih informacija svima. Ne čini li ova donkihotovska vizija zapravo genijalnu ideju o Internetu, ukoliko pomislimo na komunikaciju kao njenu glavnu svrhu?
Pedesetak godina kasnije, 1950. javlja se ideja o ujedinjenju i komunikaciji koja bi ratove učinila ne samo ‘nezamislivima nego i materijalno nemogućima’. Iako Schumman nije bio tako velik vizionar poput Tesle da svojom deklaracijom razmišlja o ujedinjenju svijeta, iz njegovih riječi o stvaranju Europske zajednice za ugljen i čelik vidljivo je da mu je rata dosta i da je potrebno ponovo biti produktivan u smjeru mira makar za početak samo bilateralno između Njemačke i Francuske.
Godine 1987. EU osniva program za razmjenu studenata Erasmus (European Community Action Scheme for the Mobility of University Students). U ljudskoj je prirodi u barem nekakve okvire staviti ono nepoznato. Za to je obično drugo ime – mašta. No korištenje mašte u negativne svrhe naziva se predrasudom. Program Erasmus sporim koracima, ali efikasno uklanja predrasude u više razina i u više smjerova nad masama mladih na koje već desetljećima utječe. Predrasude da smo slabiji, neobrazovaniji ili gluplji od drugih naroda Europe. Predrasude da smo jači, obrazovaniji ili pametniji od drugih naroda Europe. Predrasude o drugim nacijama, ljudima, državama, pozadinama. Strah od svega toga. Strah od sebe. Nepouzdanje od sebe. Strah od sutra.
Budući da zadnjih nekoliko godina i sama koristim pogodnosti programa Erasmus upravo sam u ovom od svih drugih programa, prepoznala najveći potencijal za slamanje euroskepticizma i davanje šanse ideji EU iz pedesetih godina 20tog stoljeća. Tri su glavna razloga zašto: Obrazovanje. Mladi. Komunikacija. I to: besplatno obrazovanje, aktivni mladi, komunikacija bez granica i predrasuda. EU preko ovog programa koji je prvotno bio namjenjen studentima danas otvara svoje granice obrazovanja kako prema mladim srednjoškolcima tako i prema mladima koji su aktivni u svojoj sredini preko organizacija i neformalnih grupa.
Neformalno obrazovanje koje ovaj program potiče nudi širok spektar oblasti od kojih mnoge i ne spominjemo u formalnom obrazovanju. Te oblasti uključuju, motiviraju i nadahnjuju na: interkulturalni dijalog, održivi razvoj, aktivno građanstvo, samozapošljavanje, pomirenje, mobilnost, oporavak od konflik(a)ta, obrazovanje o drugim kulturama, državama, otvorenost uma (jedini dostupan prijevod izvrsne riječi open-minded u engleskom jeziku) i mnoge druge.
I bez ikakvih agendi ili predavača koji poučavaju o navedenim pojmovima, sama ideja o okupljanju obično nekih 25-30 mladih iz raznih zemalja Europe i svijeta na nepoznatom mjestu (lokaliteti ovih programa su obično manji gradovi ili naselja koja imaju svrhu – dobar integritet grupe, nikako mnoštvo sadržaja koji odvlače pažnju s glavnog cilja programa), koji se obično međusobno isto tako ne poznaju je jednostavna prilika za upoznavanje i skidanje sloja nepoznanica s tolike raznolikosti kultura i pozadina.
O značaju obrazovanja o drugim kulturama i pozadinama Milan iz Srbije svjedoči:
„Erasmus+ projekat nije tek jedan u nizu seminara na koje nailazimo svakodnevno. Kroz učestvovanje u projektu imao sam priliku da vidim drugačije, čujem jače i da kroz druge ljude upoznam šta znači biti drugačiji, poštovati različitost i biti tolerantan u svakom trenutku…“
Jedan seminar Erasmus programa u trajanju od nekih pet do deset dana usađuje u sudionike minijaturnu ideju EU. Dugogodišnji sudionik projekata Erasmus+ Poljak Jasiek Talaga tako za Erasmus odlučno tvrdi:
„Erasmus pokazuje što znači ujedinjena Europa ili radije što bi trebala biti u pogledu interkulturalne suradnje i razumijevanja.“
Mladom čovjeku data je sloboda da se izrazi, pred nepoznatim ljudima koje vrlo vjerojatno više neće vidjeti (iako postoji velik broj dobrih prijateljstava ostvarenih na ovakvim seminarima), da se opiše i predstavi onako kako želi, da stekne prijatelje određene nacionalnosti kako ne bi više generalizirao o toj naciji, državi, kulturi, (kako bi se oslobodio i drugih logičkih pogrešaka proizvedenih u nedostatku komunikacije i znanja) da se osjeća sigurno, da iskoristi priliku za putovanje, upozna drugo kako bi sticanjem dobrih praksi mogao na povratku raditi na svome.
Ovi programi i nevladinim organizacijama nude priliku suradnje na međunarodnom nivou. Annamaria Simeone iz Italije, volontira za jednu takvu organizaciju, a iz svog iskustva na takvim projektima svjedoči:
‘Erasmus je odlična prilika za mlade ljude, posebno zbog aktivnosti programa koje vezuju partnerske zemlje i potiču suradnju između država.’
Pedesetak godina nakon deklaracije, 2009. Europska Unija želi komunicirati s ostatkom svijeta obrazujući njegove mlade. Ovo čini putem programa Erasmus Mundus. Mnogim zemljama koje nisu članice EU data je mogućnost sudjelovanja i partnerstava na navedenim programima. U Bosni i Hercegovini, prilikom pretrage pojma Erasmus otvara se niz web stranica o protestima za sudjelovanje naše zemlje u tom programu i osnivanje agencije na nivou države. No, nažalost pojam koji se isto tako često vezuje uz ove rezultate je slab odaziv, što pokazuje nezainteresiranost mladih ili nedovoljno poznavanje mogućnosti koje nude ovi programi za mobilnost.
Ostanu li ovakvi projekti mobilnosti dosljedni početnim idejama EU, te nastave stvarati generacije spremne uhvatiti se u koštac s mnogo težim problemima od onih s kojima se suočava današnja EU, Europa će pokazati najbolji primjer održivog razvoja generacija od kojeg ostatak svijeta može samo učiti.
Pedeset godina od danas zamišljamo otvorene mlade ljude iz raznih zemalja svijeta, svjesne da je planet Zemlja dovoljno malen da se upoznaju i one kulture i nacije o kojima stvaramo najgore stereotipe, spremne da od problema ne bježe u prosperitetnije zemlje, nego se aktivno zalažu za dovlačenje tog prosperiteta kućama, odvažne da čine velike promjene u svojim sredinama, bez osjećaja samoće u problemima koji nikada nisu jedinstveni u svijetu, posebno one mlade ljude s voljom i vizijom o nekom dobru koje se opire svim mogućim granicama, pa i uma, države, nacije ili kontinenta.