Kada bih imala san,moj današnji vidik bi bio cvijećem ispunjena livada.Ja bih se opušteno valjala u toj poplavi romantičnih tratinčica pokatkad bacajući pogled ka ružičasto obojenom nebu.Ne bih toliko marila za vrijeme i umjesto napetih nerava imala bih bukete djeteline ispod svoje nejake muskulature.Dah bi mi bio lagan kao ptičiji poj u proljeće,usne bi mi bez imalo napora izgovarale čarobne arije mjesto riječi…
Kada bih se uspjela sjetiti mjesta gdje sam ga zagubila,otkrivajući ga iznova nakon mnogo vremena planove bih svoje bacala u potoke,rijeke i mora jer mi onda više ne bi bili potrebni-bez obzira bili oni manje ili više održivi.
A potom bi me bezbrižnost detaljno očistila od i najmanjeg traga njihove egzistencije u meni.Ne bih nazirala ni kišu,ni maglu od jarkoga sunca što bi me u korak pratilo.Naivnost bi prestala biti manom,lakovjerje postalo vrlinom i sve bi bilo nemoguće lako.Kada bi moj san…
Upravo se sjetih da moram skupiti veš sa štrikova prije nego počne kiša.Otići majki,frizeru,u kupovinu.To je moj današnji plan i moram ga se držati.