Posmatrajući ljude generalno, zanima me šta to pojedini misle i rade…? Šta žele? Šta hoće? Prosto čovjek se zamisli i pokušava da odgonetne kako to neki ljudi gledaju na život, na porodicu, na djecu…
Često imamo priliku vidjeti uništene porodice i živote ljudi, radi “glupih” stvari, radi trenutnog zadovoljstva, radi zabave, radi… ničega. I onda pokušavamo odgonetnuti šta je uzrok tome, šta to čovjeka tjera da zamijeni godine lijepih trenutaka – za trenutak sreće. Da li je to opravdano i koliko to realno znači.
Jasno nam je da imamo vremena koliko hoćemo da provodimo u zabavi u izlascima u provodima, ali nekim ljudima nije jasno zašto se osobe vežu brakom i onda nastavlju momački / djevojački život. Zašto ne naprave granicu? Zašto se ne posvete porodici, kad se odluče za porodicu.
Ali, ne… Nije to kul. Nisi tad “slobodan”.
Ljudi tako ustvari gube sebe. Gube sve one moralne vrijednosti koje trebaju da imaju i njeguju i prenose na naredne generacije.
Ali očito neki ne žele i nije ih briga o narednim generacijama. Btno je sebi napraviti zadovoljstvo, a drugi nas ne zanimaju. Takvi ne trebaju biti roditelji. Takvi trebaju cijeli život da se provode.
Jasno je da postoje ljudi koji ne mogu zajedno. Koji ne funkcionišu zajedno, radi određenih razloga. Ali nije jasno da “suvišne” stvari i besmisleni postupci odlučuju sudbinu zajednice.
I onda se postavlja pitanje: Zar je teško poštovati bračnog druga? Zar je teško poštovati ono što imaš u kući i biti primjer djeci, bližnjima, okolini…
Zamislite jednu bračnu idilu u kojoj uživaju dvoje ljudi koji se vole. Tako žive jedno vrijeme, pa dobiju dijete, pa imaju djecu. Pa, zamislite idete kući, a kod kuće vas sa oduševljenjem čekaju i raduju vašem dolasku. Pa, zamislite svoje slobodne trenutke koje zajedno provodite i uživate u prirodi, putovanjima, posjetama sa djecom. Zamislite tako srećne ljude, srećne porodice koji uživaju u životu.
A sad zamislite ljude koji ne rade ništa od navedenog. Samostalno izlaze i provode se sa drugima. Pa, naposlijetku prevazilaze granice i bračne dužnosti mijenjaju sa avanturama. Ili možda da zamislite ljude koji su brak sveli na maltretiranje supružnika, na maltretiranje djece, opijanje ili na razne druge poroke.
Šta očekujemo onda od te iste djece kad oni sami preuzmu ulogu supružnika i roditelja. Kakvu okolinu, društvo, državu onda da očekujemo od onih koji čine takvu zajednicu.
Okrenimo se zato iskrenom POŠTOVANJU najbližih.
To je najljepše za osjetiti i vidjeti. Bez toga… ne može bez toga.