Niko nije savršen… Ali… Može se barem pokušati. Može se barem razmišljati. Biti u skladu sa nekim moralnim normama radi onog što nas čeka u budućnosti. Mi svoje ponašanje i svoje stavove prema svakodnevnim stvarima prenosimo na nekoga ko će nas u budućnosti naslijediti i isto to primjenjivati.
Mi moramo poći od sebe i mijenjati svoje poglede na svijet da bi se svijet promijenio i bio ljepše mjesto za življenje. Nije to stav da mi trebamo biti savršeni. Jer daleko, daleko je specifičniji taj pojam savršene osobe od onoga što većina ljudi misli.
Trebamo biti “savršeni” svojoj okolini. Trebamo imati odnos među svojim bližnjima sa najboljim namjerama, sa najvećim strpljenjem, razumijevanjem i potrebama.
Ako pokažemo i primjenjujemo neke od ovih osobina, realno je očekivati da će iste te stvari nama biti kao bumerang vraćene. Međutim, svjedoci smo da ljudi sve manje gledaju i paze na odnose drugih prema sebi i sve manje istom mjerom vraćaju. Predrasuda je to koju svakodnevno imamo i po kojoj svakodnevno živimo, da se svijet promijenio i više nije isti.
Svijet se nije promijenio, mi smo se promijenili. Sve i jedno biće treba da gleda sebe i svoje postupke, pa onda da tumači postupke drugih. Kakav stav i reakciju dobijamo od drugih, je njihova stvar i stvar njihovih roditelja. Svoje pozitivne postupke trebamo njegovati i primjenjivati, a drugi će vremenom sazreti i zapitati se zašto su u lošem okruženju.
Zato svako od nas treba biti savršen u smislu poštovanja i primjenjivanja dobrog prema drugom, a za povratnu informaciju neka drugi brinu.
Preporuka je zato da se svako zamisli i zapita, šta on sam čini i šta on nije uradio kako treba. Kad to čovjek spozna i shvati da takve postupke više neće praviti i da svoje loše postupke treba ispraviti ukoliko je to moguće, onda teži i ide nekim “savršenim” putem.
U principu, ako gledamo u neku krajnost, dovoljno je ne da radimo pozitivno, nego da ne radimo negativno. Samo je bitno da se uzdržimo od negativnih misli i postupaka, koji na okolinu mogu biti opterećenje.
Mada objektivno gledajući svi mi možemo se zvati “savršenima”. Dovoljno je da pokažemo više tolerancije, više razumijevanja, više osjećaja, više poštovanja… To je moguće samo ako odlučimo da hoćemo biti takvi. U pitanju je odluka koja nas može koštati velikih promjena i napretka. Pitanje je koliko smo mi spremni prihvatiti je.
Ljudi previše očekuju i nadaju se lagodnom životu, a za uzvrat ne daju ništa. Naprvotiv još dalje tonu ispod granica moralnih vrijednosti.