Čitam danas na internet portalima kako F.K.Sarajevo prodaje Gojka Cimirota i Miloša Stojčeva.Dvojicu standardnih i boljih igrača.Mišljenja su kao i o svemu oprečna.Neki su za prodaju zato što na njihovim pozicijama Sarajevo ima kvalitetne zamjene.Opet za neke ovaj dvojac i nije neka pljačka.Dok treći misle kako sa rasprodajom svega što vrijedi se ogoljuje kostur ekipe i ista se vidno oslabljuje u borbi za titulu,za Kup a pogotovo u evropskim takmičenjima.
Nažalost ovo su one situacije gdje i jedni i drugi i treći pogotovo imaju pravo.Zašto kažem treći pogotovo?Zato to sam ja u toj grupi.Smatram da se ne mogu praviti timovi koji će protutnjati ovom našom ligom i biti konkurentni u Evropi ako rasporodaš baš sve što donekle valja i što iskače iz ovog našeg prosjeka.
Ja navijam za Željezničar ali ovo što pišem može se slobodno primjeniti na sve naše malo kvalitatnije i uspješnije klubove.Željezničar u ovome prednjači čini mi se najviše u našoj ligi.Uprave Željezničara su u posljednjih sedam-osam sezona prodale tako pun autobus kvalitetnih i mladih igrača.I ove sezone su iz njega otišla dva najbolja, Rijad Bajić i Josip Kvesić.Tragedija same prodaje je tim veća zato što su isti otišli u skromne klubove turske lige koji definitivno nisu klubovi iz vrha niti će isti biti.Slična sudbina čeka i Cimirota i Stojčeva kao i sve naše trenutne i potencijalne talente.U eri višemilionskih transfera tragičnost se povećava i mizernim iznosima za koje odlaze naši mladi talenti.
Spisak onih koji su konkretno otišli iz Želje dug je kao vrata:Stanić, Bajić, Cocalić, Šehić,Bekrić,Adilović,Zolotić,Jahić,Višća,Zukanović,Enijama,Dijaliba,Hodžić,Svraka i Džeko kao šlag na tortu.
Uglavnom kao što već ranije rekoh ove prodaje su sakatile kostur ekipe i ekipa se je u toku sezone morala krpati i onda svake godine sve opet ponovo.
Reči će sada neki kako se svugdje igrači prodaju i odlaze u jače,bogatije i slavnije klubove.Imaju pravo.Ali ne odlaze za siću i ne odlaze u klubove koji nisu ništa puno bolji I slavniji od naših.Na žalost imaju samo malo bolje finansije.
Pojačavali su se i naši klubovi-doduše iz treće brazilske lige ,druge srbijanske i od posudbenih posudbi koje nikada ne bi mogle ni minute dobiti u nekim jačim klubovima.
Žalosno je da su nam upravo ti nekoliko puta posuđeni i dovezeni iz trećih brazilskih liga najbolji golmani i napadači lige kao što je slučaj sa Matijom Delačem i Brazilcem Wagnerom.
Kvalitet je ono što nedostaje našem fudbalu.Nema evropskog Želje a Boga mi ni Sarajeva kad ti rasprodaš sve što valja I pokušavaš sa igračima limitiranog kvaliteta praviti nešto.Kao što reče menadžer Edo Kurtagić – Srbija i Hrvatska imaju koncepte i organizacije.Dakle govorimo o susjednim zemljama koje su takođe osiromašene kao i mi,gdje je takođe na repertoaru mito,nepotizam i nerad.Ali i one takve kakve jesu u sportskim kolektivima imaju I kriminalce I kabadahije kako neki vole zvati Zdravka Mamića,ali ti tzv kriminalci i kabadahije prodaju igrače u lige petice za milionske iznose.
Svako ko je čitao neki dan na Klix-u kako bez obzira na novac dobiven od UEFE,zarađen pretkolima i transferima Džeke,Bajića i Kvesića ipak Željezničar neće moći platiti obnovu tribina s pravom se treba pitati koliko miliona a da ne kažem milijardi eura ili maraka je potrebno da se izbetonira istočna tribina stadiona Grbavica i na istu stavi 1000 stolica koje zadovoljavaju FIFA i UEFA kriterije?Ili koliko bi koštalo da se napravi “kopija” zapadne, drvene tribine da barem imamo dvije jednake ili slične strane pošto su sve četiri različite.
S pravom se treba zapitati i ko sjedi u upravama naših klubova?Ko i na kakav način upravlja istim kada dozvoljava da se isti klubovi vode na ovakve načine?
Naravno nisu svi nesposobni ni korumpirani.Naravno nekada je bolje prodati talenta za 250.000 KM nego da isti ode iduće sezone kao slobodan igrač ali budimo realni i objektivni nešto se definitivno mora promjeniti ako želimo napredak našem fudbalu.
Spas za naš fudbal bi ležao ili u privatizaciji naših sportskih kolektiva ili u većoj angažovanosti države t.j. svih nivoa vlasti od mjesne zajednice do države.Mada ne bi bilo loše ni oboje zajedno ukombinirati.Time bi npr država oprostila dugove klubova i više nadzirala iste a privatnici bi unijeli svoj kapital koji bi doveo pojačanja koja bi privukla sponzore.Obnovili bi se stadioni koji bi primali veći kvantitet a sigurno i kvalitet publike što bi u konačnosti doprinijelo i jačanju klubova t.j. lige i dovođenju evropskih kupova koji sami nose novac od televizijskih prava,ulaznica,dodatnih sponzora i UEFA fondova.
Dok se nešto ne popravi mislim da je suludo i nerealno se nadati poboljšanju onako samo od sebe u ritmu onih čuvenih i po malo odvratnih : “Rješit će se samo.” ,”Igrajte srcem” , “Biće bolje iduće godine” itd.
Neće se ništa samo urediti, niti je srce dovoljno da igrači Vrbanjuše na pomoćnom stadionu na Koševu pobijede Barcelonu a klinac će biti bolje iduće godine ako mi šta sami sebi ne popravimo.