Samo su ružne priče i ružni događaji obilježili godinu 93. bilo onu rednu koju brojimo ili onu rođendansku koja se ovih danas spominje i čestita Fudbalskom klubu Velež. Oni koji su ‘93.godine od Veležovog stadiona pod Bijelim brijegom napravili poligon za ispašu jer su na tom mjestu zatočili ljude koji su bili prisiljeni pasti travu imali su jedan i jedini cilj: ugasiti i uništiti svaki trag Veleža. I to baš na istom onom mjestu na kojem su napisane, ispričane i odigrane najljepše priče o Veležu.
Oni koji danas na 93.rođendan imaju svoje direktorsko profesionalno radno mjesto u Veležu čine sve da pomognu Veležovim dželatima iz ‘93. Stadion pod Bijelim brijegom odavno je otpisan, od njega je menadžment Veleža odustao i bio je spreman čak igrati i u Zenici svoje međunarodne utakmice, ali za takve utakmice taj isti menadžment nije još nikada u zadnjih 20 godina stvorio ni polupriliku, sportskim žargonom rečeno: nije šutirao u okvir gola!
Fašizam iz 1993. danas je institucionaliziran, ima svoje ime i prezime, svoju političku platformu i službeno je najjači faktor mostarske zbilje. Taj fašizam iz prve polovice devedesetih uradio je sve da ispiše veliku smrtovnicu na kojoj je već bio spreman i prateći tekst: Dana, 26.lipnja 1993.godine na 71.rođendan preminuo je FK Velež, klub mostarske raje, najbolji sportski kolektiv kojeg je jug Bosne i Hercegovine ikada imao. Zvali su se Rođeni. Međutim, kada su svi mislili da bi ta smrtovnica i definitivno mogla biti postavljena i objavljena, Velež je uspio preživjeti, mimo svih racionalnih i rezonskih objašnjenja koja imaju veze s logikom.
Zato smo mi Rođeni. Otuda to ime. Čovjek je rođen da umre. A Veležovci su Rođeni da žive. Nikakav fašizam iz ‘93. ni profesionalni menadžment kluba na njegov 93.rođendan ma kako se trudili da ga ubiju u tome nisu uspjeli niti će uspjeti. Umjesto klasične čestitke pune dvoličnjaštva, lažne patetike i biranih riječi šupljeg sadržaja ja ću napisati samo jednu riječ i ponoviti je još jednom:
ROĐENI, ROĐENI!!!