Prođe još jedna evrovizija u nizu, još jednom se čovječanstvo nagledalo svega i svačega, loših tekstova,skupe scenografije. Opet se je potencijalni pobjednik znao najmanje 2 mjeseca prije. Mislim realno, nije se ni održalo famozno takmičenje a pobjednik se već znao.
Pobjednik je faca zaista, imalo se šta vidjeti. Na onako skupocjenu scenografiju on je došao kao šlag na tortu. Samu pjesmu i njen tekst bih stavila u drugi plan, ma realno ko ju je i slušao. Gledaš i šutiš.
Bosna i Hercegovina drugu ili treću godinu za redom nije imala svog predstavnika, te ni sam prenos takmičenja. Nema se sredstava jer nam javni televizijski servis propada. Valjda ih političke stranke ne plaćaju dovoljno za posao koji za njih odrađuju. Sinoć sam mogla na internetu gledati to famozno takmičenje, ali da budem iskrena nije me zanimalo. Znam već unaprijed kako sve ide, svoje nastupe završi 40 predstavnika, onda se kao kofol odredi vrijeme za koje građani glasaju za njihove protivnike, te se objave glasovi stručnog žirija( koji je odabran ko zna od koga) i onda ide javljanje iz svih zemalja učesnica.
3, 2,1 i počinje prevara svjetskih razmjera. Po već viđenom klišeu “komšije” jedne druge počaste sa najvećim brojem glasova, a oni ostali glasovi se raspoređuju po sistemu eci-peci-pec. Švedska daje glasove Danskoj i obrnuto, Španija daje Portugalu, Crna Gora daje Srbiji. I tako iz studija u studiju, unaprijed znaš ko će kome dati i koliko. Nakon 4 sata programa proglašava se pobjednik, atmosfera je na vrhuncu.
A sad da uzmemo retrospektivu iz zadnjih desetak godina. U posljednjih 10 godina imali smo rokere iz Finske i sam pogled na njih čovjeka istraumira, da budemo onako realni. Prošle godine smo imali transvestita iz Austrije kojeg je LGBT lobi “progurao” kao pobjednika. Ništa lično ni protiv njegove sexualnosti ni protiv njega samog ali molila sam Boga da žene širom svijeta ne počnu “puštati” bradu i brkove. Što se tiče tekstova jedino je tekst “Molitva”- Marija Šerifović pažnje vrijedan. Ostalo brat bratu sve od zla oca a gore matere. Bitno je da smo se nagledali skupih scenografija, dobrih komšijskih odnosa, a ostalo nije ni bitno. Budimo realni, kad se gleda evrovizija komotno se može smanjiti ton na televizijskom prijemniku i samo gledati.
Eto, nisam gledala sinoćnju zabavu za široke mase ali kao da jesam. Nije se tu ništa bitno promijenilo osim što je Makedonija dala Albaniji 12 glasova i što Rusija i Ukrajina više nisu u ljubavi. U svakom slučaju,pošto znam da i sad postoje Bosanci i Hercegovci koji bi željeli gledati evroviziju želim im reći da ne očajavaju. Sad kad inkasanti počnu da vam ulaze u kuće i prisiljavaju vas da plaćate TV taksu onda će vam naš javni TV servis ponovo omogućiti da uživate u ovoj zabavi.
I da, prije nego što sam uspjela da objavim ovaj tekst čitam novosti na facebook-u gdje objavljuju da se poništavaju glasovi iz crnogorskog i makedonskog studija, zbog toga što u te glasove nisu bili ubrojani i glasovi stručnog žirija već samo televotinga. Ja bih prije rekla da je bilo obrnuto, jer ko normalan troši novac na to. Zabava i nakon zabave.Tačka i gotovo.