Nezaposlenost je gorući problem naše zemlje i top tema u medijskom prostoru. Doduše, ispravnije bi bilo umjesto termina “gorući” koristiti termin “tinjajući” s obzirom na to da godinama gledamo iste likove na vlasti i ne tražimo promjene, bar ne dovoljno glasno. Posljednji statistički podaci iz februara ove godine kažu da je u BiH 556 868 ljudi zvanično tražilo posao, od kojih 41 124 visokoobrazovanih. Što je najgore, broj nezaposlenih visokoobrazovanih se iz godine u godinu povećava, i to za oko 4000. No, ostavimo se pojmova i statistike.
Mnogi od vas imaju djecu srednjoškolskog uzrasta koja za godinu, dvije ili čak mjesec – dva biraju svoj životni put. Kažem biraju, pod pretpostavkom da zaista imaju izbora, a vi svesrdno želite da im pomognete da donesu najbolju odluku. Ako dijete ima iole stečenih navika učenja, a vi ikakvih mogućnosti da ga izdržavate još koju godinu, vjerovatno ćete mu preporučiti da studira, da stvara sebi bolje šanse za pronalazak posla, jer, diploma, kakva-takva uvijek je bila na cijeni kakvoj-takvoj. Pretpostavimo da je vaše dijete čak ambiciozno, svestrano, odličan đak, ali pokazuje ljubav prema likovnoj umjetnosti. Hoćete li ga nagovarati da upiše medicinu ili elektrotehniku kako bi imao izvjesnije zaposlenje, ili ćete ga ohrabriti da sluša svoje srce i krene nesigurnim putem umjetnika? Ako vaše dijete nema sklonost ka dugotrajnom štrebanju ili rješavanju matematskih problema, nit ima ikakvih posebnih afiniteta, a ne možete priuštiti školovanje na nekom od mnogobrojnih privatnih fakulteta, hoćete li mu savjetovati da upiše bilo koji fakultet na kojem se ne zahtijeva ozbiljnija priprema i polaganje prijemnog ispita? Pa nek studira 4-5 godina, valjda će se u međuvremenu nešto promijeniti na bolje u ovoj državi, pa će dijete imati neku perspektivu, a možda bude imalo i sreće (znate ono, svako ima svoju nafaku)?
S ovakvim dilemama roditelji se susreću već 20 godina u ovoj zemlji, a danas veliki broj te, već odavno visokoobrazovane, djece nema ni dana radnog staža u knjižici. I taj broj se povećava. Pa koji je izbor ispravan? Nema ga, osim ako imate već pomenutu sreću. Mnogi umjetnici koji su srcem krenuli za svojim snovima u snovima su i ostali. Oni koji su se odrekli snova, a prihvatili se praktičnijih poslova, pitaju se jesu li mogli biti genijalni u onome što su istinski željeli da rade u životu, a ovi treći, što su bez posebne strasti studirali bilo šta (da se niko ne uvrijedi, ali mnogi od njih su otišli npr na pravo, političke nauke, pedagošku akademiju i sl.) utopili su se u hiljade onih s istom diplomom koji su godinama na birou i koji se uvijek navode samo kao primjer na temu hiperprodukcije diploma.
Nakon završenog fakulteta, s diplomom u ruci, čeka se posao. Čuj mene čeka, valjda traži. Pa, neki čekaju, neki traže. Slijedom nekakve osnovne logike, većina ove visokoobrazovane omladine želi posao u svojoj struci.
E tu nastaje problem. Usljed pomenute hiperprodukcije, korupcije, nepotizma, politizacije i sličnih rak- rana ovog društva, posla nema. Međutim, kojekakvi, zaposleni, stručnjaci tvrde da su mladi lijeni i nezainteresovani i da nije prirodno ni logično od države očekivati posao. Hm, hajmo ispočetka, čiji posao je hiperprodukcija, korupcija, nepotizam, politizacija zbog kojih – nema posla, tj nema okruženja u kojem bi mladi potražili posao?
Ni na Zapadu nije lako. Tržište rada, kao i sva ostala tržišta, funkcioniše po principu ponude i potražnje, pa se za svoju poziciju moraš izboriti vlastitim angažmanom i konkurentnošću. A konkurentan si ako, osim diplome, imaš stručnost i iskustvo. Ovaj princip važi i kod nas, i to samo u privatnim firmama. No, ti si tek dobio diplomu, otkud ti stručnost i iskustvo? Mora da je opet neka greška u obrazovnom sistemu kojim upravlja – država. A grešku države nek ispaštaju drugi, na primjer – ti.
Nije sve crno. Pametni i uspješni ljudi ponudili su recepte, otkrili tajne za uspjeh. Njihove savjete i inspirirajuće priče naći ćete u svjetskim i domaćim bestselerima, na radionicama, konferencijama, biznis forumima i televizijskim emisijama, sve sa potkrijepljenim primjerima individualnog uspjeha. Vjerovatno ćete morati da promijenite profesiju, ili da budete najbolji ako već niste najpodobniji u onome čime želite da se bavite. No, suština leži u tome da budete kreativni, hrabri i da poduzmete inicijativu.
I možda ćete baš vi, motivisani željom za promjenom i inspirisani pozitivnim pričama, sa svježom energijom koju nosi proljeće, odlučit se na uspjeh. Zaronit ćete hrabro duboko u sebe, potražiti dobru ideju, u mulju iznevjerenih očekivanja pročačkati vlastitu kreativnost i izroniti presretni s vlastitom pričom o ličnom uspjehu, pričom koja je zaobišla sve birokratske i koruptivne zapreke i koja možda čak posluži kao novi primjer u inspirativnim govorima o snazi pojedinca. Samo, dok budete ronili u dubinama vlastitih znanja i ideja – pazite da se ne utušite.