Znate one dane kada trebate obići bar par institucija da završite neke svoje administrativne „potrebe“ pa vam se smuče i politika i neradnici i obrazovanje i dijalekti i nekulture … ma sve.
E pa, takvim danima, prebukirana prizorima „sposobnih“ radnika, svoj prefiks nezaposlena i nesposobna za rad shvatim kao blagoslov.
Upoređujući se sa mnogim sposobnim za rad koji nikada nisu bili na Birou zbog tako velike sposobnosti, moja nesposobnost mi dođe kao kompliment.
Uvijek mi naumpadne produhovljenje koje sam doživjela na jednoj ozbiljnoj tribini, jedne ozbiljne organizacije u kojoj je predavač rekao da su volonteri potpuno besmisleni ljudi, mahom nestručni, nesposobni za rad i koji imaju vremena na pretek pa ga žele iskoristiti a to onome ko angažuje volontera stvara problem jer prosto ne zna šta da mu da da radi ( jer je za sve nesposoban ) osim da ga angažuje na nekom fizičkom poslu.
S jedne strane, deceniju i po volontiram u manjim i većim projektima, što organiziranim lično, što slijedeći druge i ne sjećam se da je iko koristio moju fizičku snagu osim kada sam želeći to sama fizički potpomagala realizaciju utovara, istovara pomoći kao voditelj projekta i osjećala to ispravnim. U projektima su do sada korištene samo moje psiho-intelektualne sposobnosti i dobro žongliranje s vremenom jer skoro nikada nemam slobodnog i na bacanje.
S druge strane, ljudi koji su meni bili volonteri su mahom stručni, definisani i krajnje sposobni ljudi koji svoj život vide dubljim i svrsishodnijim a svoju ličnost defektnom bez osjećaja empatije i društvene odgovornosti. Bilo mi je zadovoljstvo s njima sarađivati a činjenica da nisam usamljena u takvoj životnoj filozofiji je oplemenjujuća i ohrabrujuća. Zajedno smo uradili više nego mnogi ” stručnjaci ” plaćeni za svoju stručnost.
Produhovljenje je bilo i u dijelu izjave da u BiH ima posla na pretek i da ne rade samo nesposobni, nestručni i lijeni a mogućnost zaposlenja van BiH imaju samo pretalentirani i preškolovani kadrovi.
Najbitnije je napomenuti da su predavači na toj tribini bili mahom dobro zbrinuti aktuelni i potencijalni politički subjekti ili predstavnici međunarodnih „fat budget“ organizacija od kojih niti jedan nema pojma niti želi da ima o stvarnim statistikama ili situaciji na terenu o temi u kojoj su se predstavili kao „ stručnjaci“. Misija pravljenja besmislenih generalizacija i uvredljivih konotacija u cilju pobijanje sopstvene stručnosti i isticanja ignorantnosti im je uspjela.
Sama statistika stepena nezaposlenosti u BiH pobija ovu preglupu izjavu. Ali eto, da malo i dodam. Znači, mladi ljudi na birou su svi nesposobni, nestručni i lijeni? Pa više ih sa takvim opisom možemo naći uposlenih. Poznajem lično bar 20 ljudi turbo obrazovanih, koji su na birou godinama i ne mogu ni godinu stažiranja obezbijediti za stručni. Ako rade, rade na crno i pošteno zarađuju svoj dinar. Jako su vrijedni, žele raditi, apliciraju kao i ja na milion mjesta. Oni koji rade, mahom su tlačeni a ako podignu pravo glasa za bilo šta dobijaju otkaz. Stepen korupcije i nepotizma se ne može procentualno izmjeriti a ucjenjivanja na bazi stepena nezaposlenosti ne treba ni pominjati.
I sama mogu poslužiti kao primjer zašto se i kako danas gubi posao. Moja radoholičnost, direktnost, iskrenost i etika koštaju, mnogo. Al’ isto tako vrijede više od svake plate. To svakim danom sada vidim kao prednost iako mi svakodnevnica to o nos trlja kao manu svaki dan.
Ali kad je svakodnevnica bila kriterij ičega?