Danas je sa mnom provela popodne Tatjana Bandović , izuzetno talentovana mlada slikarka i veliki humanista ali o čemu ne voli da govori jer humanost smatra obavezom , pomoći i uraditi nešto za decu bilo da su bez roditelja ili moraju na lečenje za nju predstavlja samo jedan od domaćih zadataka koje su joj još kao detetu davali roditelji tokom vaspitanja a koje ona i dan danas redovno ispisuje čineći druge srećnijim .
Tatjana je rođena u Loznici 1976 godine , diplomirala slikarstvo na ALU u Beogradu 2003 godine . Član je slikarsko – grafičke sekcije Udruženja likovnih umetnika primenjenih umetnosti i dizajnera Srbije ULPUDUS . Izlagala je na više samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i u inostranstvu , učestvovala na likovnim kolonijama širom Srbije . Bosne i Hercegovine i Makedonije . Posle prošlogodišnje izložbe u Budimpešti kada je izazvala ekspanziju interesovanja i oduševljenja publike , i Beograd je dobio priliku da vidi i uživa u spektrovitom radu kojim je Tanja opčinila ljubitelje slikarstva u Mađarskoj . Njena samostalna izložba “ NEW COAT OF PAINT ” u Galeriji SULUJ u Beogradu otvorena je 23 marta a posetioci će moći da je vide do četvrtog aprila . Kako sama slikarka kaže “ Subjektivni doživljaj trenutka i svetlosti otvara posmatraču nove mogućnosti percepcije , a prizori gradske arhitekture praćeni su aurom atmosfere koja se u trenutku stvara oko njih .”
U razgovoru koji sam vodila sa njom otkrila je kako je počela sa slikanjem,koju muziku privatno sluša koliko oplemenjuje briga o životinjama , da li je bilo naporno uraditi scenografiju za monodramu Kontraš i još mnogo toga tako da ćete u predstojećem intervjuu iskreno uživati .
Imajući u vidu da jedna od karakteristika Vašeg rada predstavlja ona detinjska svežina koja je jasno vidljiva u koloritu celokupnog stvaralaštva kojim ste se do sada predstavljali ljubiteljima slikarstva ovaj intervju bih započela pitanjem : “ Da li se sećate slike ili fotografije,možda sculpture sa kojom ste se susreli još kao dete a koja je na Vas ostavila jači emotivni utisak , i koliko ste se kasnije u životu susretali sa tim sećanjem na ” veliko delo ” koje može neretko i da odredi pravac kojim krećemo ka životu ?
Ne mogu tačno da se setim kada sam se susrela sa prvim pravim umetničkim delom koje me je opčinilo … Sećam se da sam kao dete stalno listala malu istoriju slikarstva iz kućne biblioteke . Omiljena knjižica mi je bila monografija Kloda Monea sa neke izložbe impresionista iz Londona . Bila sam oduševljena tom knjigom , i dan danas je čuvam . A kada sam pre par godina boravila u Parizu , dočekao me Mone. Pogodilo se da je baš tada bila velika retrospektivna izložba Monea u Grand Palais i da sam prvog dana boravka videla bas tu izložbu , tako da mi se ponovo vratio isti osećaj opčinjenosti slikarstvom koji sam doživela kada sam bila dete i listala tu knjižicu , a tu je donekle i odgovor zašto sam poželela da se bavim slikarstvom .
Koliko ste u period detinjstva crtežom i slikom izražavali svoje želje,potrebe,emocije i da li ste uopšte kroz odrastanje osećali da je slikrstvo već tada počelo da predstavlja onaj ventil sigurnosti , rasterećenja , i oslobađanja ?
Uvek sam crtala , nije bilo bitno sa čim , crtala sam i sa lakovima za nokte , šminkom … Često i po mestima koja nisu namenjena za crtanje kao sto je nameštaj na primer ili zid ili unutrašnje stranice ormara … I ne samo da crtam , volela sam i druge kreativne igrarije , da pravim nakit , da se igram sa testom , pravim razne stvarčice od papira … Ne znam da li sam baš tada tačno znala da ću biti slikar , ali to sam želela …
Da li ste pored slikarstva uporedo na koloseku svog bogatog stvaralačkog rada dopustali knjigama , tj njihovim sadržajima da Vas inspirišu u nekim vremenskim periodima , ili možda muzici ? Ovo pitam iz razloga zato što dok posmatram Vaša platna imam utisak da se u pozadini čuje muzika koja preliva Vašu inspiraciju , čineći je još intenzivnijom a slična stvar se može dogoditi i sa sadržajem knjiga , ili filma zar ne ?
Muzika, knjige i filmovi su nešto što je uvek prisutno u mom svakodnevnom životu . Sigurno da na neki indirektan način svako umetničko delo sa kojim emotivno sarađujem dok se sa njim srećem bilo da je film,knjiga ili neka muzička numera utiče na razmišljanja i inspiraciju , i verovatno ono šta dobijem upoznavajući ga daje i neku novu boju mojim slikama. Drago mi je ako se ta “muzika” oseti u pogledu i čuje u bojama .
Koju muziku privatno slušate i kada bi ste imali prilike da na svojoj izložbi imate dzuboks kojih deset numera biste odabrali za svoje prijatelje i goste ?
Privatno vrlo šaroliko … Počeću sa pesmom po kojoj je moja izložba dobila ime a nastavljam onako kako mi pogled prelazi na omiljenoj YouTube playlisti :
Tom Waits – New Coat of Paint
Michael Kiwanuka : Tell Me A Tale
Andrew Bird – “Imitosis”
Koop – Koop Island Blues
The Beatles- Here Comes The Sun
Nina Simone – I Want A Little Sugar In My Bowl
CIBELLE – Green Grass
Valerie June – Wanna Be On Your Mind
Leonard Cohen – In My Secret Life
John Lee Hooker – I Cover The Waterfront
Sinead O'Connor – 4th and Vine
Nick Cave – Into My Arms
Miroslav Tadić – Ona se budi
Goribor – Burle
Ono šta je takođe jasno prisutno u Vašem talentu jeste sloboda , kako uspevate da je sačuvate u svojoj privatnosti , i koliko je značajan taj sklad privatnosti i slobode za stvaralaštvo i uopšte za Vas kao slobodnog umetnika?
Teško pitanje … Verovatno je odgovor veoma jednostavan … Jednostavnost i jeste odgovor , samo sa što manje komplikovanih poteza rukom , četkicom ,razmišljanjem , rečju … I život je svakako otvoreniji za nova radovanja , slobodu i kreativnost .
Na Vašim slikarskim platnima se ne može uočiti uticaj jednog određenog slikarskog pravca ili uticaj nekog od brojnih slikara koji su su ostavljali neizbrisive tragove u istoriji umetnosti uopšte . Da li postoje slikari čiji rad posebno volite i zbog čega baš oni ?
Ne znam da li mogu da kazem da sam imala uzor među umetnicima , tj. slikarima . Naklonosti prema senzibilitetima nekih umetnika jesam , ali oni se stalno menjaju , odnosno u različitim periodima ih osećam manje ili više bliskim . Ovom prilikom pomenuću one kojima se rado i najčešće vraćam . Pored već svima nama poznatog a meni omiljenog Monea , tu su Pierre Bonard , El greko , Morandi , Modigliani , Vieira da Silva , Cuca Sokić , Righter , Matis … Ima ih još i svi su različiti , ali svako od njih je na svoj način poseban.
Baviti se danas umetničkim radom predstavlja ozbiljan podvig , kako i gde nalazite snagu da ne odustanete u svom stvaralačkom procesu traganja i otkrivanja ?
Ne želim da veličam svoju profesiju, jer danas opstati u Srbiji u bilo kojoj profesiji jeste svojevrstan podvig. Na žalost istina je da u zemlji gde se za kulturu i umetnost, koje bi trebale da predstavljaju našu dragocenost uopšte izdvaja toliko malo vremena , prostora i materijalnih sredstava da je uistinu jako teško opstati kao umetnik . Gde se nalazi snaga ? U nama samima , u spajanju unutrašnjeg pogleda sa spoljašnjim , u detinjoj veri da će sve to što radimo neko nekada moći da prepozna i razume poruku stvaralačkog dela .Snaga je u veri da će bar jedna moja slika nekada nekoga dodirnuti , obradovati , ili motivisati da i on sam poželi da naslika nešto ili da se izrazi na neki kreativniji način . Snaga je u zadovoljstvu koje samo slikanje i traganje u procesu slikanja pruža , snaga je u svakom osećaju ushićenja kada je jedna slika završena ( ako slika ikada moze biti gotova ? ) , i u želji da se iznova stvara neki novi mali svet .
Ono šta ja ne volim da pitam ali čitaoce uglavnom zanima jesu segmenti iz privatnog života.Zbog te čitalačke i ljudske radoznalosti zamolila bih Vas da odgovorite i na nekoliko pitanja vezanih za privatni život.
– Da li je Stojan često sa Vama u ateljeu i koliko Vam njegovo prisustvo znači ? Imajući u vidu da sam imala čast da ga upoznam Stojan jeste pas u koga ne možete a da se ne zaljubite na prvi pogled.
Stojan ili Coco kako ga ja zovem, je moj takoreći stalni pratilac ili “my little helper”, i veliki pravi prijatelj . On jeste stalno sa mnom , sa mnom je često u ateljeu dok slikam , zajedno obilazimo izložbe i posećujemo zajedno sva mesta na kojima je njemu dozvoljen ulaz . Ne znam da li njegovo prisustvo značajnije utiče na moj rad , ali znam da mi je jako neobično kada sam u ateljeu i slikam a on nije tu… Tada nedostaje…
–Koliko je Stojan ili Coca oplemenio Vaš porodični život I da li deluje na Vas lekovito u nekim trenucima kada se srećemo sa tugama,ili nekim neminovnim brigama?
Mislim da je živeti sa kućnim ljubimcem svakako oplemenjujuće , i svakome bih to preporučila da udomi psa,mačku ili bilo koju drugu životinju u skladu sa mogućnostima koje poseduje za njihovo odgajanje . Čuvati psa jeste na neki način i obaveza , ali tu dolazi do iskrene razmene bezuslovne ljubavi i energije koja oplemenjuje . Životinje nas ljude čine boljim osobama ,one osecaju sve naše otkucaje i nesebično pomažu u teškim situacijama. One su kao zaštitnici negativne energije , znaju kako treba restauirati negativnu energiju i učiniti je pozitivnom .
-Koje knjige su do sada imale značajan uticaj na Vaš život i da li bi ste čitaocima mogli da preporučite tri naslova sa spiska Vaših omiljenih književnih dela ?
Knjige , kao i slikari u različitim vremenskim periodima neke su mi bliže , neke dalje .Izdvojiću tri koje baš volim a a to su Antoine De Saint Exupery Mali Princ , Alexandre Jardin – Obojeni , Huan Hoze Miljas – Svet
-Da li ste razmišljali o tome da krenete da se bavite fotografijom imajući u vidu da fotografije koje Vi zabeležite predstavljaju u pravom smislu reči « zarobljenu lepotu trenutka » koji baš zahvaljujući kliku na fotoaparatu ostaje sačuvan ?
Nisam imala nameru da se bavim fotografijom . Fotoaparat je moje oruđe za brzo skiciranje i «hvatanje beleški » ali obzirom da fotografiju volim , možda nekada napravim i neku izložbu fotografija , jer mišljenja sam da je to samo drugi medij umetničkog izražavanja . Volim i da pravim neke vrste digitalnih foto kolaža … Novo vreme , nove mogućnosti digitalnih medija i mi sa novim znanjima i mogućnostima .
-Šta Vas najlakše obraduje ?
Mnoge stvari me lako obraduju , to su uglavnom sitnice . Obraduje me lepo vreme , Coco , prijatelji , moji najbliži . Obradujem se i kada napravim neku lepu boju , uradim novu sliku , kada probam neku novu hranu ili skuvam nesto novo , kupim ili sašijem novu garderobu ( ili od stare napravim novu , bilo da je prepravim ili izvučem iz ormara nešto što je zaboravljeno pa to ponovo bude za mene novo ) . Obraduje me kada uspem da ne pokvarim tek namazan lak na noktima !
Posle zavirivanja u privatnost i malih doziranih otkrivanja iz Vašeg svakodnevnog života bilo bi zanimljivo da nam otkrijete i kojom slikarskom tehnikom najviše volite da radite ?
Tehnika kojom volim da radim , pa i to se menja . Volim ulje na platnu ali je ono u poslednje vreme zamenio akril … Volim i akvarel i tuš i brojne druge kombinacije . Svaka tehnika sa svojim specifičnostima pruža drugačije mogućnosti i nova otkrivanja za nas slikare .
Na Vašim platnima se naziru putovanja , utisci koje ste doneli iz gradova koje posećujete… Da li postoje mesta gde rado putujete , ili gde bi ste rado otputovali kako bi ste preneli emotivne i kognitivne utiske iz oka i duše na slikarska platna ?
Volim da putujem , veoma , šteta samo što ne mogu da putujem baš često . I putovanja za mene imaju veoma veliki značaj . Nije bitno gde se putuje , u svakom putovanju nađe se nova beleška i doživi nesto novo . Putovanja nas obogaćuju i čine nas svesnim različitosti ali i sličnosti .
Po nekad se čini da niste svesni jačine i moći svog talenta ,a nema Vas puno u javnosti.Da li je to Vaš izbor ili splet okolnosti u sistemu za koji svi mi jasno znamo na žalost kako funkcioniše u ovoj zemlji ?
Mislim da sam svesna svog talenta, ali ne zelim da se “izlažem” javnosti dok nemam šta da ponudim , mislim da se u ovom poslu ne može i ne treba biti stalno prisutan . Trajati treba i tome težimo , odnosno treba stalno i kontinuirano raditi , pravdati svoj rad i stajati iza njega ali da bi to što radim bilo kvalitetno mora se malo napraviti i distanca od javnosti . Ne mora svaki rad biti izložen očima publike .
Napravili ste izuzetan preokret u oči ove izložbe i uradili scenografiju za monodrama Kontraš a samim tim i potez koji nije uobičajen za izvođenje monodrama što je kod publike izazvalo iskreno oduševljenje i pojačalo celokupan utisak kada izađu iz sale posle predstave . Da li ste to već nekada radili i kako je tekao proces rada kada ne držite u rukama paletu sa bojama ?
Scenografija za monodramu Kontraš je za mene potpuno novo iskustvo . Kontraš je pitka , vesela i gledljiva komedija naravi , koja u isto vreme navodi na smeh , bes i suze , po tekstu i u režiji Duška Premovića , a u izvedbi Ljubomira Bandovića. Iako se i u svojim slikama bavim prostornim planovima , jer u suštini scenografija i jeste igra prostornih planova , ovo je bio potpuno novi teren za istraživanje … Kroz ceo proces izrade scenografije , od prvih crteža , makete , do konačnog rešenja igrala sam se sa elementima te zamišljene scene , oduzimala ih , dodavala , trudila se da bude što jednostavnija i da ima čitljivo značenje . Bilo je zanimljivo raditi je i mislim da sam se lepo snašla , a na publici je da kaže i koliko uspešno.
Da li ste zadovoljni utiscima koje je izložba ostavila u očima posmatrača ? Ljudi koji su bili na izložbi jasno su razumeli poruku koju ste poslali “ da stvarati vredi , da se bojama može dodati život , i život bojama “ i na tome Vam hvala ! Mladim ljudima to predstavlja podstrek da bez obzira na teško vreme u kojem živimo stanu u odbranu svog talenta.
Moji utisci o izložbi se još nisu potpuno slegli , izložba još uvek traje … Ali sve u svemu zadovoljna sam utiscima publike … Posetioci su uglavnom zainteresovani za moj rad , shvataju moj izraz i moje putokaze ,čak imaju i favorite među slikama , a često su neki od tih favorita slike za koje ja sama nisam očekivala da to mogu postati …
Za sam kraj intervjua ja Vam prvenstveno zahvaljujem na posvećenom vremenu i volela bih da razgovor završimo jednom anegdotom,pesmom,ili citatom kojim ćemo ljubiteljima slikarstva i umetnosti i čitaocima uopšte poslati poruku koja bi ih motivisala da se bore i rade na ostavrivanju svojih dela i snova baš kao što Vi radite ?
Pošto je cela ova naša priča nekako u znaku boja reći ću na kraju :
“Slika je rascvjetavanje priče bojama. Niko ne može zamisliti sliku koja nema svoju priču.”
(Zovem se Crvena, Orhan Pamuk)
Autor fotografija : Vladimir Jočić