Boje , muzika , slikarska platna koja oplemenjuju , a meni nedostaje ljubavi i malo kiše

” Lični akordi koje uzalud brišemo sa lica uvek pokažu put ”


           Najradije bih sada bila u SULUJ – u , na otvaranju izložbe genijalne Tatjane Bandović , i uživala , i … Dobro , saplela bih se jedno dva komada puta , zagrcnula bar jednom , sigurno bih prosula piće , isflekala bluzu , plakala najmanje tri minuta , pokvarila šminku i zagrlila je najtoplije , onako kako me naučila baka da grlim kada sam imala godinu i po dana .

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

           Jako je važno da umete da zagrlite , grlite , držite za ruku , preplićete prste , i pokažete slobodno svu istinu u očima . Mene je to naučila baka . Moja mama to nikada nije umela , tata je kukavica , a maćehu i njene kvantitete bih preskočila  kada već kvalitete nema . Mislim , stvarno … Zagrljaj je jako važna stvar , najtoplija na svetu , dodir je taj koji ljubi , otvara , pruža , pokreće , boji … A meni nedostaje takav zagrljaj , zagrljaj u kojem sve vidiš , i sve znaš .

           Bože , pa meni nedostaje ljubavi , one prave , velike , koja ti rasporedi šarenilo po celom životu prirodnim putem kao kada talasi savršeno rasporede kamenčiće na morskoj obali . Nije ni čudno što se nisam udala , ja kada bih se venčala to bi bilo isključivo zbog ljubavi . Rekla bih  ” da ”   samo ako zagrljajem osetim ono veliko , još veće ” da ”  koje iskreno spaja . Zbog vere u ljubav ću postati usedelica , pa majke mi .

           Moji roditelji su potpuno prihvatili moj status  ” free ” . Otac je znao da se neću udati još dok sam bežala sa časova iz škole zbog Bitls  i Partibrejkers okupljanja na našem Platou . Nije Platon , Plato , bukvalno je Plato bio naša mala država dok smo bili tinejdzeri i sa sadašnjih četrdeset godina  odgovorno tvrdim da je bila najuređenija država na svetu , ona kojoj bi Platon pozavideo da se rodio sedamdesetih . Ali to nije tema bloga .

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

          Meni je potreban neko ,

          neko ko ume da se smeje ,

          da se ljulja ispred Instituta ,

          pardon , preselila sam se , treba mi neko ko bi se šetao satima pored Save i jeo prstima sa mnom gambore , ili jabuke … Baš je ova samoća užasna stvar , umanjuje kvalitet življenja . Mada jeste bolje biti sam nego sa nekim kretenom . Taj primer imam u  susednoj kući , ćaletu je na primer mnogo bolje kada je sam nego kada je sa gospođom Maćehom . Ali on jadan nikada nije imao sreće sa ženama , u odnosu na dedu koji mu je jebo kevu kada su veze u pitanju , voleo je do smrti , i umirao je razmišljajući na koji način  može da obraduje ženu koju voli . Taj je bio skot ovako naški  ali je umeo sa tim vezama , švaleracijama , brakovima …

          Meni treba neko , neko ko ume da pravi brodove od papira

          koga ne mrzida recituje u pola noći bez odeće dok me mazi

          meni treba neko ko bi odmah razumeo što sam se iselila  iz Beograda

          neko kome ne bih morala da objašnjavam

          ni on meni .

          Meni treba neko ko me neće gušiti pričama o svemu šta mu se događalo četrdeset godina unazad i ko mene neće ispitivati kako se ovo ili ono dogodilo , zbog čega sam pravila sranja i ostala sama … Neko kome je važno samo ono  ” sada ” . 

          Meni treba neko ko ume da čita i oseća zagrljaje , kome ne smetaju različite čarape na mojim stopalima , i to što spavam povremeno u košuljama , opeglanim , moliću lepo , ako već spavam u košuljama onda ih lepo opeglam , volim brate te bele muške košulje do ispod zadnjice … Ai jesu seksi nema šta .


         O Bože kako bih volela da sam danas na izložbi Tatjane Bandović , uživala bih u svakom segmentu vremena , ne bih pisala o jebenoj ljubavi koja još  jebenije nedostaje … Nedostaje i malo kiše … Kada bi bar padala kiša u ovom procesu dok čekam nekog  zakoga sam sigurna da postoji i da je stvaran … Nekog ko mi jebeno nedostaje a  za nas oboje  ljubav predstavlja  onaj bliski osećaj sebe unutar našeg sveta i tu završavamo definicije .  Kada bi bar pala neka kiša  … Bilo bi podnošljivije .

A Vi ?

Dosta ste čitali , i zamajavali se , hajde svi na izložbu ! Odmah!

P.S.

“Plačljivice , maramice sam ti kupila ali sam ih sama potrošila (zato  što stvarno ali onako skroz verujem u tu jebenu ljubav ) . Umesto maramica zamolila sam prijatelja da ti uruči  cveće  ,  da napiše ” srećno ” ili nešto smislenije ,ako uopšte postoji nešto smislenije od sreće i ljubavi . 

Zbog tvoje izložbe posle sto godina napisah blog .

Voli te tvoja Oljka “


        

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa