Prvi dan putovanja donosi nas u regionalnu kancelariju Heinrich Boell fondacije u Bosni i Hercegovini, lociranu u dijelu Sarajeva sa kog se pruža predivan pogled na poznatu Baščaršiju. Uživamo u jarkom suncu i razgovoru sa koordinatorkom Almom Sukić koji nam samo pojačava pitanja i strijepnje što smo kao grupa imali i prije polaska a tiču se političke budućnosti ove, 20 godina stare države s prošlošću kakva zadnjih decenija nije viđena u Evropi.
Glavne aktivnosti Heinrich Boell fondacije u Bosni i Hercegovini fokusirane su na proces demokratizacije, jačanje civilnog društva i posebno položaja žena te ekološka transformacija zemlje u smjeru korištenja obnovljivih izvora energije. Fondacija kroz svoj rad nudi političku i ekonomsku ekspertizu, organizuje radionice i edukativne programe za uposlene u pravnom sektoru a sprovela i je i niz aktivnosti podrške pravima LGBT manjina. Kroz razgovor Alma nam jasno stavlja do znanja da trenutnu političku situaciju u BiH smatra jako teškom i ubijeđena je da je razvoj u pozitivnom smjeru moguć tek uz temeljne ustavne promjene i potpuno redefinisanje uloge međunarodnih faktora. Kao direktan rezultat političkog statusa quo u BiH javlja se manjak perspektive za građane, posebno mlade koji očajnički traže zaposlenje i budućnost u zemlji koja se trudi ostaviti iza sebe prošlost zbog koje je njeno društvo i dalje duboko podijeljeno.
Pitanja koja su me lično zanimala, i koja sam sebi postavljao u toku proteklih nekoliko dana koliko sam već u Sarajevu, su sljedeća: Ko su mogući akteri koji će ispuniti postojeći vakuum za mlade bez političke i ekonomske perspektive? Kako ovi akteri komuniciraju unutar političke sfere te kako se njihov uticaj manifestuje u javnoj sferi?
Dok sam šetao uskim sarajevskim ulicama pažnju su mi privukli očigledni turski uticaji. Šalovi navijača s porukama bratskih veza između Turske i Bosne, nazivi bosanskih jela, vjerski objekti finansirani od strane turske vlade, tek su neki od primjera koje sam uspio uočiti. Omjer ovog uticaja jasno stavljaju do znanja i veličina zgrade Turske ambasade u Bosni i Hercegovini kao i turskog ministarstva turizma lociranog u samom centru grada. Koliko sam uspio istražiti i dva od većih lokalnih univerziteta, Međunarodni univerzitet Burch i Internacionalni univerzitet u Sarajevu navodno su finansirani i vođeni od strane turskih vladinih organizacija i edukativnih programa. Turski kulturni centar „Yunus Emre“ čije kancelarije sam vidio ne samo u Sarajevu nego i u Prizrenu, Prištini, Tirani i Beogradu prisutan je sa svojim aktivnostima svuda u ovom gradu koji privlači sve veću pažnju turista iz cijele Evrope ali posebno iz Turske, budući da bilateralna saradnja najlakše i najtrajnije povezuje narode koji imaju zajedničku kulturu i vjeroispovjest, u ovom slučaju islamsku.
Stoga mislim da bi mi bilo važno dalje istražiti društveni uticaj turskih kulturnih programa u BiH, njihov ekonomski doprinos i načine na koje postojanje ovih organizacija pomaže bosanskohercegovačkim mladima da kanališu njihova nadanja u budućnost i ispune vakuum koji je, nažalost, kao rezultat trenutnog statusa quo.
Fikril Anil Altintas
*Anil je jedan od stipendista Heinrich Boell fondacije na kratkom studijskom putovanju kroz Bosnu i Hercegovinu od 21. do 29. marta ove godine. Putovanje je organizovala radna grupa stipendista ironičnog naziva “Divlji Istok” koja se unazad nekoliko godina bavi političkim i drugim temama vezanim za zemlje istočno od Njemačke. Prošle i početkom ove godine fokus radne grupe je na Bosni i Hercegovini a povod nije bila samo dvadesetogodišnjica od prestanka sukoba nego i niz nedavnih protesta u zemlji. Glavna tema grupe jesu upravo mladi i protesti a osim u Sarajevu sa aktivistima, aktivistkinjama i organizacijama iz BiH u narednim danima srešće se i razgovarati i u Tuzli, Banjaluci i Prijedoru. Originalne postove na njemačkom i engleskom možete naći na blogu grupe: https://exitorvoicebosnia.wordpress.com/