Živjela stranačka nedisciplina!
Stranački preletači, su konačno razbili predrasude i u ubjeđenja onima koji su čvrsto stajali na braniku tzv. patriotskih stranaka, konkretno u gradiškom slučaju SDS-a i PDP-a.
Prateći predizborne kampanje morali smo uočiti da postoji značajan dio biračkog tijela koji glasa za kandidate po inerciji, slijedeći stranku čiji je kandidat član. I sama sam imala nekoliko rasprava povodom prošlih izbora ubjeđujući glasače da ne glasaju za određene kandidate jer ne zadovoljavaju osnovne obrazovno-kulturološke kriterijume koje bi trebao da zadovolji jedan narodni predstavnik. Ali, sva ubjeđivnja su ostala neubjedljiva pred idejom koja njih vodi, a to je da je SDS stvarao RS, da su ostali „izdajnici“ i da ih u predizbornoj kampanji vodi samo lični interes.
Onda se poslije izbora desila kombinatorika koja je morala natjerati i najuopornije da malo razmisle. Nadati se da će sljedeći opštinski izbori pokazati da glasači jesu razmišljali. Izabrani predstavnici su tražili više od onog što im je donijelo samo mjesto na listiću. Odjednom su shvatili da njihovih dvjestotinjak glasova može da ima mnogo veću cijenu i nisu se libili da račune ispostave stranačkim liderima. Kada apeteti nisu zadovoljeni, za glasače apsolutno nebitno koji apetiti i kod kojih poslanika, oni ucjenjuju i konačno mijenjaju stranačke dresove. Nastaje opšta stranačka nedisciplina, strašnija za stranke , nego za glasače.
Kom kandidatu vjerovati u budućnosti? Ko će dobijene glasove odnijeti u protivnički tabor? Pitanja su za stranačke vođe. Zatim, trebali bi da se zapitaju, nudeći prebjezima značajne stranačke pozicije, da u njihovim strankama postoje mravi koji rade i čekaju da taj rad naplate, šta im se dešava. Dešava im se da dojučerašnji protivnici, mijenjajući dres, traže kao da su fudbalske zvijezde. I dobijaju, potiskujući vjerno stranačko tijelo na dno hijerarhijske ljestvice i ne samo te ljestvice, nego ga udaljavaju od dijela kolača kojem su se sigurno nadali. Pa dvadeset prvi je vijek i u RS i BiH! Ko radi iz altruizma?
Mene, prosječnog BiH glasača raduje ovakva situcija. Nema stranačke discipline, nema do sada poznatog i uhodanog sistema podjele funkcija i vlasti. Valjda će taj nered konačno donijeti red, jer slijepi glasači moraju da progledaju, moraju da razdvoje one koji su samo trkači za ličnim interesom od onih koji će raditi posao za koji su plaćeni, ne očekujući da za to budu i pretplaćeni. Oni su srećnici kojima je tuđe povjerenje i dalo u opštoj besposlici posao. E, živjela stranačka nedisciplina!