Nažalost, vrlo često smo svjedoci nasilja u sredinama u kojima živimo. Tako sam pročitala da je u Bihaću pretučena djevojčica sa posebnim potrebama. Jedanaestogodišnja djevojčica zadobila je povrede od svojih vršnjaka.
Da li je potrebno naglasiti odgovornost obrazovno-odgojnih institucija prema svim kategorijama društva?
Treba li naglasiti ulogu porodice u odgoju svakog djeteta, ili koliko je bitno i potrebno osuditi bilo koji vid nasilja?
Biti drugačiji
Raznolikost u bilo kojem smislu predstavlja širinu, mogućnost izbora, ali i prihvatanja. Ne zaboravimo da je jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo različitosti. Iako su nam potrebna određena pravila, norme ponašanja i određene klasifikacije, pravo na različitost pripada svima. Bogatsvo je u različitosti i razumjevanju. Zar je teško prihvatiti svijet oko sebe onakav kakav jeste i svakog od nas u svojoj prirodi? Svi mi imamo različite potrebe, ali jedno je sigurno – svi želimo da budemo sretni.
Ko je taj koji ima pravo da sudi, te postavlja pravila o društvenoj prihvatljivosti? Takvi zaboravljaju da će se i oni naći u situaciji u kojoj im se sudi. To sigurno nije rečeno djeci koja su nanijela povrede nesretnoj djevojčici.
U ovom devijacijskom razvoju društva ono što zasigurno nedostaje je organizovano djelovanje u odgoju djece od najmlađeg uzrasta. Jedan od primjera je upravo inkluzija djece u škole. Uključenje djece s posebnim potrebama u društveni život kroz škole i predškolske institucije predstavlja ne samo poboljšanje života njima, nego i unapređenje cjelokupne zajednice. Nažalost, inkluzija se ne primjenjuje u okviru regularnog obrazovnog sistema u BiH.
Kako dalje?
Uprkos postojanju zakonske obaveze o inkluzivnom obrazovanju, kojom se propisuje angažovanje asistenata u nastavi, naprimjer iz budžeta Općine Novo Sarajevo već godinama se ne realizuju sredstva za ovu namjenu. Treba li spomenuti da Kanton Sarajevo već duže vremena nema ministra za obrazovanje, nauku i mlade!? Ne zaboravimo slučaj sa apsurdnim greškama u knjigama za osnovce. Ne zaboravimo djevojčicu iz Bihaća.
Nadam se da će novoformirana kantonalna Vlada više voditi računa o mladima, koji su vjerovatno najbitnija kategorija društva, ali i o nizu mjera koje moramo poduzeti kako bi se promijenio odnos prema drugim i drugačijim.
Dok je s jedne strane važno izbjeći prerano etiketiranje djeteta, te uočiti njegove dobre osobine i sposobnosti, s druge strane se, u praksi, događa da se prolazne i potencijalne posebne potrebe djeteta gotovo redovno svode na nivo individualnih razlika.
Ništa se ne dešava samo od sebe. Za sve postoji razlog i vrijeme koje je dovelo do određenog, događaja ili rezultata. Zakon uzroka i posljedice ne važi samo za uspjeh, već jednako i za neuspjeh.
Upravo zato moramo preuzeti odgovornost i obezbijediti društvo u kojem svi imaju jednaka prava i mogućnost izbora za generacije koje dolaze. Želim da vjerujem da ćemo biti svjedoci dekontaminacije društva u kojem živimo.
# za konkurs
Twitter: @beslijav
Facebook: Vildana Beslija