Evo u čemu je poenta: pripadnice/i LGBT populacije bi takođe, morali imati ista prava pred zakonom, ako ih već nemaju pred Bogom. Kao građanke i građani koji u ovom društvu rade i privređuju, i koje su, kako stvari sada stoje, dobre samo dotle dok pozitivno doprinose ali i dok istovremeno ništa za sebe ne traže – moraju dobiti zakonsku ravnopravnost!
Jer sad važi pravilo da kad trebamo dijeliti zajednički zarađen kolač, onda im to nećemo dopustiti?!
Kako? Pa, lijepo!
Na primjer, u doba besparice i borbe za čisti opstanak u današnjem vremenu, nezaposleni/a partner/ica neke LGBT osobe ne može naslijediti, recimo, penziju od preminule, s kojom je provela svoj život. Nije li to drsko i bezobrazno od strane ostatka nacije, tj. društva? Kao da su njeni novci uplaćeni u penzijski fond vrijedili manje od nekoga ko je bio samo jednu godunu u braku? Ponekad, samo fiktivnom!
Nije li licemjerno da više od polovine javnosti galami – šta oni hoće, ko im to brani da rade šta hoće u svojoj kući ali ne u javnosti i ne na paradi, samo provociraju, i slično, dok, zauzvrat, na ova životna pitanja – namjerno zatvara oči? I usta! Grobna tišina!
Pa još se na to sve se proturaju i teze o tome kako su LGBT osobe često i opasne, manijakalne ili bolesne, pa stoga treba biti na oprezu od njih (valjda time što će im se otimati pare iz zajedničkih fondova i uskratiti bilo kakva društvena prava po tom pitanju). Meni se čini da su ovdje opasni oni koji vješto upozoravaju na tobožnju opasnost od onih drugih. A tako to obično i biva: napad je najbolja odbrana!
Zamislite samo kako je živjeti jednom takvom paru u doba ozbiljne bolesti. Nezaposleni partner može postati ozbiljno bolestan, a pri tom se ne može ni zdravstveno osigurati preko svoga zaposlenog partnera. Dalje, onaj koji je zaposlen ne može dobiti ni dana bolovanja da pomogne tom svom glavnom i često jedinom članu porodice. Umjesto toga, mora da skriva svoj način života, da još ne bi dobio osudu tokom tako teškog životnog problema.
I dalje kažete, neka rade šta hoće iza zidova svog doma? Mislim da i vi, glasnogovornici ove teze, idete ljekaru kad ste bolesni i koristite pravo na bolovanje kad vam je bolestan član porodice? Naime, ne može se sve riješiti u četiri zida, zato i jesmo društvo a ne šumski ljudi.
Jer, ovo su stvarna pitanja surovosti i mržnje. Kad osporavaš nečije postojanje i pravo na jednak opstanak u društvu.
Mislim da čak jedan veliki broj osoba koje galame protiv LGBT populacije ne uspijeva razumjeti ova pitanja i da možda ne bi bile tako rigidne u svojem protivljenju, kada bi im se ta problematika približila.
Ovo je bio jedan pokušaj.
Za konkurs.