Sjedim jutros uz kafu, pregledam FB statuse i čestitke za Dan žena. Sijaset ih! Čitam kako neke žene ne priznaju 8. Mart kao svoj dan, iz čistog revolta jer ih muškarci nepoštuju dovoljno tokom čitave godine. Neke ga „ne slave“ jer to nije po vjerskim propisima. U redu, poštujem svačije mišljenje.
Ali se pitam, koliko nas zna šta je pravo značenje ovog datuma? Dan žena je nastao kao rezultat borbe za političku, ekonomsku i socijalnu ravnopravnost žena i muškaraca. Znamo li da je tvorac Klara Cetkin, koja se sa hiljadama drugih žena, početkom prošlog vijeka, borila za ženska prava, prije svega, pravo glasa. Uspjele su se izboriti da žene imaju pravo na socijalnu zaštitu, 8-časovno radno vrijeme, bolje uslove za rad… oformile svoj sindikat.
Pokrenule su promjene za sve naredne generacije žena, a mi danas, 8. mart posmatramo kao nešto individualno, kao dan kada trebamo dobiti cvjetić ili bombonijeru za sve što smo uradile protekle godine. Mislim da smo pobrkale pojmove.
Smatram da ovim danom, trebamo odati počast Klari i njenim istomišljenicama na svemu što su nam ostavile u amanet. Osnovu smo dobile, na nama je da se borimo i izborimo za još veća prava koja nam pripadaju. Nekada se taj dan obilježavao protestima na kojima se i ginulo. Da li su žene tada bile hrabrije, odlučnije? Mislim da jesu.
Danas smo se, pretvorile u one lijepe kućne ukrase i želimo da nas neko, konačno počne „koristiti“ u svim namjenama koje su nam prirodno predodređene, ali smo i dovoljno lijene da se pokrenemo s mrtve tačke. Jer to treba učiniti neko drugi umjesto nas. Nedostaje nam prodornosti!
Nemojmo dozvoliti da nas jedna ruža ili jeftini dezodorans pokoleba i da za NAŠ praznik crkavamo uz šporet, kuhajući NJEGOVA omiljena jela, lickajući kuću kao da nam se najavila svekrva, u najmanju ruku, završavati dječiju zadaću, da tatu ne bi nervirali s tim kada dođe umoran s posla. Pa to NIJE njihov, nego NAŠ dan! Riješimo se već jednom stereotipa da moramo biti i žene, i domaćice, i majke, i supruge, i kolegice… i uvijek po strani. Preča su nam djeca, muž… a meni kako bude. E pa meni, drage moje, neće nikad biti bolje ako budem tako mislila. Sebi smo najvažnije, prve na spisku. A kada budemo živjele po tom pravilu, da prvo počnemo cijeniti sebe, svima oko nas će biti bolje.
Naše muške potomke moramo odgajati da nas poštuju, kao i sve žene, jer će i njihove buduće supruge, jednom biti majke, nečije kolegice na poslu. Na žalost, svijet je danas pun muškaraca koji poštuju samo svoje majke i ni jednu ženu više. Samo je ona važna, ni jedna druga žena nije rodila, nas su našli u kupusu. Ko je tome kriv? Žene. Ono što mene još strašno nervira je pojam-slabiji spol. Samo se pitam u čemu smo slabije. To što nemamo jaču fizičku snagu i što nevršimo nuždu stojeći? Mi rađamo, dojimo, odgajamo, brinemo, kuhamo, peremo… radimo. Samo porod je čin koji muškarci ne bi mogli ni preživjeti, kolike su kukavice!
Ali su itekako sposobni za poslove šalterskih radnika, čistača u firmama, radnika na kasama. A zašto ih nema? Pa to su poslovi za žene. Isto tako, žena nema na ministarskim pozicijama, u rukovodstvima velikih kompanija (pogotovo u ZDK!) i sl. Ihhh pa to su pozicije za muškarce. Gdje se zarađuju dobre pare, žena nema, a gdje se grbi i čisti, tu nas ima, mašala. Kad ste čuli da se neki muškarac žalio zbog mobinga, silovanja, fizičkog nasilja od strane žena? Ja nikad! Žena i kad se izbori za neki „dobar položaj“ na poslu, onda je kolege mjerkaju, omalovažavaju jer… ‘ta će ona, ona je žensko. Ako se još odluči na potomstvo, eh tu ti je negdje i kraj s poslom. A problem je u tome što smo u manjini, bez podrške bilo koga, a posebno države. Da bi imali podršku države, u njoj moraju raditi žene, jer samo jedna drugu mogu razumjeti. A zašto ih nema? Postoji zakon po kojem 40% žena treba biti na kandidatskim listama, ali ih nigdje nema kada dođe do raspodjele pozicija. A kako će ih biti kad tu raspodjelu vrše muškarci.
Drage moje dame, to se nikada neće promijeniti dokle god ne postanemo svjesne svojih kvaliteta, moći i znanja. MI možemo promijeniti sve, ali ujedinjene.
Probudimo u sebi našu Klaru i svakodnevno se borimo za ono što je ona započela. Sretan vam NAŠ praznik!
# za konkurs