Iako je svaki dan – dan žena, iako svaki dan treba insistirati na ravnopravnosti spolova, 8. marta se možemo podsjetiti historijskog značaja zalaganja za ravnopravan položaj u ekonomskom, političkom i društvenom životu žena. Nažalost, živimo u društvu u kojem je neophodno podsjećati na vrlo jednostavnu misao da se sva ljudska bića rađaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima, kako kaže 1. Član Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, usvojene 1948. godine. Mnoge deklaracije su usvojene poslije ove a ljudska prava se i dalje ne podrazumijevaju i ljudsko dostojanstvo je svedeno ispod granica izdržljivosti.
Biti društveno odgovoran u Bosni i Hercegovini, zemlji koja, pored rodne neravnopravnosti, trpi i mnoge druge i od kojih svaka zahtijeva mukotrpan rad i zaborav konformizma i prepuštanja sudbini dio je građanske dužnosti. Živimo u apsurdnoj situaciji u kojoj žene, i pored zakonski zagarantovanih prava na političku participaciju, nemaju svoj glas u političkom životu. Nepostojanje politike koja bi se bavila rodnom ravnopravnošću, koja nije samo pitanje kvota a naročito nije pitanje 40% manje zastupljenog spola na kandidatskim listama sa kojih se 40% manje zastupljenog spola prilikom ulaska u zastupničke klupe i raspodjelom mandata izgubi, postala je uobičajena politička činjenica kojoj se, osim sporadničnih reagovanja, ne daje veliki značaj.
Političke stranke u BiH se ne bave svojim članicama, niti se bave ženama koje za njih glasaju, političke stranke u BiH ne postavljaju žene na izvršne funkcije niti u strankama niti u vlasti. Vodeće političke stranke u BiH nemaju praksu uključivanja žena u donošenje svojih političkih programa niti uključuju žene dok još uvijek (neuspješno) formiraju vlade, kršeći Zakon o ravnopravnosti spolova, između ostalog.
Pored diskusija o tome koliko žena treba biti na listama i misterizonog nestanka 40% žena sa listi, jer se nekako nikad ne izglasaju niti postave u zakonodavna ili izvršna tijela, potrebno je pričati o rodno osjetljivim politikama koje će uključivati (nevjerovatno zvuči) i muškarce koji će se zalagati za ravnopravan položaj i dostojanstvo žena, ne samo u političkom životu već životu općenito, životu u kojem žene nemaju zdravstveno osiguranje, porodiljske naknade, adekvatno obrazovanje, jednake plate, te mnoge povlastice jer živimo u društvu u kojem se povlasticom smatra voditi život u slobodi i dostojanstvu.
@AganovicArijana