Radeći par mjeseci, na 17% školske norme, ni na crno unesenih u radnu knjižicu, naučila sam nešto što neki ne nauče za cijeli svoj radni vijek u prosvjeti. Sa tako malo staža, a tako puno napora da se ostvari( putujući dva dana u sedmici po 100km o svom trošku),ја još zasigurno ne znam dal’ je to bilo nekakvo volontiranje ili, pak, probni rad.
Sa tim i takvim iskustvom zaputih se u sitne sate u Brčko na konkurs( autobusom bez karte, a plaćene).Prvi put u nepoznatom gradu. Primili su me k'o svoju, u Prvu osnovnu školu, a u svom selu zadnja sam bila.Uslijedilo je pola godine najljepšeg života kraj Save. Tu sam naučila o školi sve što znam.Obećala sam sebi da ću se boriti dok mi god zadnji atom bude imao snage.
Školovana po krutim tradicionalnim sistemima, ko je kod mene razvijao komepetencije za 21. vijek? Ono da se snađeš u životu, da procijeniš pravi trenutak, razlučiš sporedno od bitnog?Mislim da u sebi imamo sve, znači do osobe je. I ja sam za to da treba pomoći djeci, tom najmoralnijem dijelu čovječanstva i bez poticanja humanizacije na času. Da u toku časa mogu ciljno vođeni opušteno da ispoljavaju svoje umne i emocionalne potencijale, bez straha od greške, kazne i slično. Onaj ko nema razumijevanja za još neformirane ličnosti, djecu i mlade, taj nije što bi djeca rekla „u vinklu“.
Ne vidim potrebu za tiskanim slovima, trendom koji je krenuo iz Amerike( koje je uvelo finsko obrazovanje, i neko ko nikad vidio Finsku nije, reče: najbolje na svijetu !? ).Kući nek uvježbavaju te svoje super motoričke vještine snalaženja za tastaturom, a tako neophodne za život u 21. vijeku, te „vještine potrebne za konkretan doprinos budućnosti svoje zemlje”kao što reče ambasador’ca Amerike. To će biti futur drugi, vidim ja. Bez montaže, zamišljam. Da se obrazuju i usavršavaju na najsavremnijim tehnologijama, a da ih čeka sudbina kao mene, ili tebe? Bolje da budu kakvi jesu, spontani, emocionalno inteligentni, da se drže table i krede( sem na časovima informatike). I Bog te veselio. Da im obrazovanje podstakne unutrašnju samostalnost i individualnost, i cilj ispunjen.Nauka je rekla svoje(neka djeca brže i bolje nauče čitati služe li se pisanjem rukom, a pisanje pomaže i boljem zapamćivanju podataka).
Šta jednu školu čini savremenom u stvari? Ja poštujem četiri stuba takve nastave, znam kako učiti, znam kako raditi, znam komunicirati i znam živjeti sa drugima.Kada bi sva djeca savladala samo to, misija ne bi bila nemoguća kao što čini se. Peti kriterijum bi bio:Neka sistem služi vama, a ne vi njemu! Jel’ to sad mislite da kao Platon omladinu kvarim?
Valja se rvati sa sistemom koji ne valja, koji podstiče sve osim istraživačkog rada, kreativnog I stvaralačkog mišljenja, i po završetku školovanja suočiti se sa bosanskohercegovačkim tržištem rada koje nije čak ni bosanskohercegovačko. Kako tu pomoći djeci? Vi koji ste roditelji recite vašoj djeci da ne žure nikud, stići će na vrijeme.Tehnologijom sigurno neće brže doći do cilja. Nek se napate malo, biće sutra bolji ljudi. Nek razmišljaju na osnovu činjenica, i ne samo na osnovu njih.To bih rekla svojoj djeci da ih imam.
Ne kažem ja da reforma školstva ne bi dobro došla, al’ to košta.Postoji fond budžetskih sredstava stvoren za te stvari. Najbolje krenuti bezbolno, strateški, kopenhagenški, inovativno. Kreativno izvršiti depolitizaciju izbora direktora škole, reformu obrazovanja kroz vanpartijski angažman škole provesti i kvalitet izostati neće. To nam je posljednja šansa. Nismo nikad tako. Uvijek je to bilo parcijalno, nikad u cjelini. Za intelektualni razvoj naše zemlje, u učionicu neka uđe dijete. Politika neka izađe van.
U školstvu BiH nije razvijen ni koncept profesionalnog razvoja nastavnika. Svo stručno usavršavanje se nerijetko svodi na puko kupljenje poena za sertifikate. Kako pomoći nastavniku? Podržati njegov rad po novim nastavnim planovima i programima, obučiti prvo direktore, pa mentore. Sistemski. Obučiti sve nastavnike da koriste informaciono – komunikacione tehnologije u nastavi ili njenoj pripremi. Centralizovati obrazovanje u BiH, da se svaki učenik osjeća prihvaćenim, da se uključe sva djeca u interaktivnu i u inkluzivnu nastavu, da usvoje stavove i vrijednosti neophodne za formiranje nacionalnog i kulturnog identiteta Kvalitet izostati ne bi smio.
I svi su nešto nezadovoljni sistemom u obrazovanju, a malo ko je spreman da ga mijenja. Uvijek su optuživani fondovi i projekti koji su podržavali reformske promene u obrazovanju.Nedostaje vizije, para, čega? Više izgovora nema. Zakon se tu implementirati mora, da on rješenjima svojim reformi obrazovanja kapu kroji…I eto vam modernizacije na djelu.
Reformu obrazovanja treba shvatiti kao ključnu aktivnost za dugoročnu stabilnost BiH. Treba implementirati savremeno zakonodavstvo u oblasti obrazovanja na svim nivoima, koje se zasniva na evropskim standardima i normama, poboljšati javnost javnog finansiranja kroz regije, implementirati osnovna ljudska prava. U saradnji sa ministarstvima obrazovanja na svim nivoima vlasti, formirati stručnu radnu grupu na visokom nivou kako su savjetovali predstavnici OSCE-A. U reformu uključiti i roditelje, cijelu lokalnu zajednicu ako treba. Kvalitetno obrazovanje potrebno je na koncu, pojedincu, građanstvu, državi. Jer, budućnost Bosne I Hercegovine može biti valjana samo ako je zasnovana na posedovanju i korišćenju znanja. Škola jedina još može da doprinese stvaranju kulture koje nema.Ponadali ste se? I ja sam. Misija OESB-a u BiH sve bi dogovorila.Neophodne reforme u sadržaju obrazovnog i političkog okvira provesti mora.Nije još sve izgubljeno. Polako. Kazaće nam se samo, kako.
Već nekoliko godina Misija OEBS-a nadgleda rad direktora škola, školskih odbora I obrazovnih inspektora. Misija je nedavno pokrenula projekte za jačanje mehanizama nadzora i podsticanje građana na aktivno učešće u procesu donošenja odluka.Vladajuće strukture su se do sada stalno trudile da ne dozvole prevelikom broju građana i građanki da dođu do resursa sa kojima bi zapravo mogli da mijenjaju stvari, a ti resursi jesu kvalitetno obrazovanje, elementarni finansijski kapacitet itd. Potrebno je doneti niz mjera kako na osnovu sopstvenih iskustava, tako i na osnovu iskustava zemalja u okruženju i EU. Ako se mora promijeniti već jednom, onda molim što prije.
Za konkurs