Bez obzira na izboreno pravo glasa i društveni položaj, žena je još daleko od jednakopravnosti. I dalje smo svjedoci podređenog, ponižavajućeg, ugroženog i nehumanog odnosa prema ovom polu. Neofeministički pokreti i poštivanje ljudskih prava, ne postižu znatne pomake u pretvaranju mitova u realnost.
Mnoge, radeći muške poslove pokušavaju dokazati da su na istoj ravni sa muškarcima, ali to ne umanjuje značaj njihove borbe za porodicu,a za one koje nemaju porodicu spotiče se da upravo zbog angažovanja nisu imale vremena da je steknu i opet se stavljaju u ponižavajući položaj. Odluče li se graditi karijeru bivaju oblijepljene epitetima grabežljivosti, nezasitosti,hladnoćom, sebičnošću i ne rodoljubljem.
Za razliku od gradskih, položaj žene na selu okarakterisan je neobrazovanošću, nepismenošću,kulturnim, socijalnim,zdravstvenim i drugim siromaštvom. Ne mali broj njih izvrgnut je nasilju i diskriminaciji.
Neravnopravan položaj i inferirnost u odnosu na muškarca, vodi davno ustoličenom teorijom o biološkoj strukturi, razlikama -muškarci su jači, agresivniji,dominantniji, a žene su nježnije sa prioritetnom obavezom da rađaju i šire porodicu i samim tim da ostanu vezane za kuću.
Međutim, žene su veliki organizatori, odgovornije su od muškaraca, savjesnije a i uspješnije u obavljanju svakodnevnih zadataka. U socijalnoj sredini, na javnim mjestima, na radnim mjestima, žena djeluje kao u svojoj kući i koristi metode funkcionalnijeg, ekonomičnijeg, svrsishodnijeg opstanka i napretka.
Napravila sam malo istraživanje, anketirajući svoje rođake, prijateljice i prijateljice mojih prijateljica i od svake tražila da se predstavi u par riječi, ne otkrivajući namjeru korištenja njihovih kratkih „ispovjesti“.
BS- Visoko sam obrazovana žena, radim sa odraslom djecom, imam zaposlenog muža,dvoje djece, vlastitu kuću. Putujem mnogo. Djeca su školovana i zaposlena su. Poslove domaćice obavlja pomoćnica.
AS- Ljekar sam, domaćica sam, imam dvoje djece, muža, nemam prijatelja, ne izlazim,radim od 5 do 20 sati. Umorna sam.
MB- Penzionerka sam, uvijek sam bila dobra domaćica, imam muža invalida i troje djece,živim u gradu a radim sve što jedna , obrazovana i neobrazovana žena treba da radi da bi sačuvala porodicu i odhranila djecu.
SM-Nisam školovana i nepismena sam, živim u gradu, domaćica sam, imam muža i dvoje djece, kuham, perem,peglam, nikuda ne putujem,svi zavise od mene.
MM- Imam završen fakultet, radim,imam muža, dvoje djece, hranitelj sam porodice, radim baštu, domaćica sam, nemam vremena za sebe, ali zadovoljna sam.
DI-Zaposlena sam sa srednjom školom, imam dvoje djece i zaposlenog muža, sina koji je narkoman i lopov, domaćica sam, bavim se poljoprivredom, ne družim se sa ljudima, borim se opstanak porodice i život sina.
MH- Imam srednju školu, radim u jednoj instituciji, nisam udata, nemam djece, živim na selu, imam mnogo prijatelja i mnogo izlazim i družim se, bavim se i politikom. Nisam zadovoljna.
SS- Veterinarka sam, zaposlena,domaćica, političarka, nemam djecu, nemam muža,nemam vremena.
SB-Samohrana sam majka troje studenata, domaćica, nepismena, imam svoj dom, obrađujem zemlju, čuvam djecu zaposlenim ženama, pomažem svima koji me pozovu, zadovoljna sam majka i žena.
VH-Zaposlena sam udovica sa srednjom školom, imam dvoje odrasle djece, održavam domaćinstvo, družim se mnogo, uključena sam u politiku, volim da živim.
Bez obzira na obrazovanje, status u porodici,majčinstvo i zaposlenost, vidljivo je da je da je žena u BiH, još uvijek pod stegom patrijarhata, daleko od ravnopravnosti i sa velikim odgovornostima, ali i sa ogromnom ulogom za održavanje porodice i opstanak društva.
Za konkurs