piše: Delić Merima, dipl.pravnik
– “Mišljenja o stanju BiH društva: značajan trud neobičnih ljudi, ili pak izlišnomudrovanje sanjalica?!”
U javnosti se često čuju mišljenja o stanju u BiH, koja su konstantno na meti nesposobnih kritičara.
Općepoznata situacija ekonomske krize, nezaposlenosti, siromaštva, neobrazovanja, problem zdravstvenog zbrinjavanja, niskih penzija, visokih cijena u odnosu na životni standard, odliva mozgova i radne snage, neusklađenosti propisa, subjektivno provođenje zakona, problema visokih poreza, taksi, ili nameta, su dio svakodnevnice BiH građanina.
Njihovo sučeljenje sve češće dovodi do miješanja državnih budžetskih korisnika, a time i do povećanja broja administrativnih službenika, te naposletku do nezadovoljstva “običnih građana”.
Na taj način se društvo dijeli na klase, kao što nalažu sve teorije sistema i državnih uređenja, s tim što teorije nisu poznavale pojam “običan građanin” nego radnik ili rob.
Običan građanin u BiH znači biti prepušten sam sebi, što nijedan pametno ustrojen sistem nije dopuštao.
Spoznaja istog dovodi do različitih reakcija ljudi koje se ne ispoljavaju na isti način,
niti sličnim intenzitetom zbog toga što nisu svi istovremeno upoznati, obuhvaćeni, zabrinjavajućim stanjem.
Te se na različitim reakcijama završava svaka borba za efikasniju zajednicu i bolji životni standarad.
– Što samo postavlja pitanje: Koliko je jaka volja pojedinca, kolike su njegove sposobnosti, i šta za njega predstavlja sloga i zajedništvo??
Na to pitanje se uskraćuje odgovor, i time stavlja tačka na bilo koju temu društvenog stanja.
Dometi ličnih mogućnosti se ne preispituju, te nastavljamo živjeti preostale godine, mjesece, sate do iduće bezizlazne situacije.
Takva preokupiranost mase djelujuje ohrabrujuće za mali broj ljudi koji potpiruje klasnu podjelu svake dvije godine, i time održava svoju diktaturu do njenog prestanka. A poznato je da se diktatura može održavati jedino brutalnom demonstracijom “sile”, a prestaje njegovom/njihovom smrću, naslijeđem, ratom, ili rijetko u vidu štrajkova, demonstracija, oružanih pobuna, gerilskih pokreta ili pučeva te tako otklanjajući stabilnost koja im je trebala biti smisao postojanja, te na kraju prestaje dolaskom demokracije, na čije korijene treba obratiti posebnu pažnju, i ispitati paradoxe.
Sistem koji je hipnotizirao nacije blagim narsizmom, i obećao mu toliko da se nikada neće naći pred bezizlaznim problemom zbog privilegije biti pod njegovim okriljem, je davno okončao a nacije su i dalje pod utiskom stare škole.
– Koliko smo spremni za nove izazove?
( nastavak u idućem blogu)
Za konkurs