Zasjeli mi skoro kod ove jedne jaranice. Birano društvo, proračunat odnos muških i ženskih glava. Šta ćeš, kriza udarila, kako se mi ženskinje emancipovasmo, muškinje nam nekako stalno utekne, pa se valja snalaziti kako znaš i umiješ. Ja sam po tom pitanju takav ekspert, da bi od mene pobjegao i ljubavni sihir, i tražio da mu saliju stravu.
I pošto sam takva pametnica i taktičarka, ja u divnom testosteronskom izlogu proberem da sjednem kraj žene. To mi je valjda loša navika iz djetinjstva, kad je trebalo probrat’ prut, ja uvijek fulala, pa proberem onaj najjedrini, što koža od njeg puca.
Krene tako priča, svako bi da ostavi utisak. Pa i ja bome. Ova do mene k'o na iglama cijelo vrijeme, stalno provjerava mobitel. Kontam, beli je momak drži na kratkom lancu. Super po mene, znači odmah jedan komad više u igri, mislim i gledam preko stola, koji može najviše suhovine pojesti, a da se čime ne zakane, kad mu ona so dokundiše. To je pravi alfa.
Bio taj dan izbor za gradonačelnika, i Boga mi , dotakosmo se mi i te teme. Standardno, ne valja niko. Ne valja politika. Ne valjaju političari. Ja se nagnem lagano preko stola, nebil’ moja prednja strana ublažila gorčinu onog što sam se kanila reći. ”Ne valja ba narod, pa se iz njega hrani pogana politika”. Ne naiđoh na podršku, i shvatih da sam opet ubrala pogrešan prut.
Ciknu ova kraj mene, reko’ ostavio je momak. Uzeće mi ipak bonus. Haj’ nema veze, ionako sam haman prekrižena zbog nesmotrene izjave.
Kaže, sva u zanosu, pobijedio njen kanditat za gradonačelnika. Kako li je njen, pitam se ja , a ona dodaje kako je radila za njega u preizbornoj kampanji, išla od vrata do vrata, ubjeđivala narod, a gdje je trebalo pogurala i s nekim cenerom , kaže. Morala, taj ”njen” je u biografiji imao samo uspješne korupcijske afere, i guranje u stečaj nekoliko lokalnih giganata. Pođoh da to izustim, al’ skontah da sam ubrala dovoljno pruteva za večeras. Al’ đavo ne da mira.
”De mi reci, živa bila, koji je to naddimenzionalni motiv bio, pa si bila potrčko tom lopini”, progovori iz mene ona ja koja se živa pojede kad čuje ovakve maloumne stavove.”Šuti bona, šta je mene briga za to, ma re'ko me je zaposlit u socijalnu službu, čim dođe na vlast.”
Haj’ dobro, blago li se tebi, mislim. Sigurno će ispuniti obećanje. U socijalnoj službi treba kadra. Ako ništa, makar nam socijalnih slučajeva neće nedostajati. I to onih što prodaju glas za cenera.
Za nagradni konkurs ” Najbolja politička blogerka u BiH”