Teška vremena su nastupila u ovom ludom svijetu..Ništa više nije isto..Ludilo sa svih strana udara i pritišće.Ekonomska situacija u svijetu je sve teža.Velike evropske sile su u belaju kako da izađu iz čorsokaka u koji ih je dovelo neracionalno trošenje njihovih političkih elita.Grčka,Portugal,Španija sve su na tankoj liniji,sve su u teškoj situaciji.
Na brdovitom Balkanu nekad prije 20 i kusur godina postojala je jedna jaka država,Jugoslavija.Puno toga u njoj nije štimalo,ali bar su svi mogli živjeti pristojnim životom.Danas Jugoslavije nema više.Nema više ni rahatluka.Danas na tom području imaju samo nacionalističke tvorevine u kojima jedni žive kao begovi a drugi su sirotinja.Danas na Balkanu moraš biti ili političar,ili kriminalac ili kurva da bi dobro živio,a pošten svijet može samo da gleda to čudo.
Eh,sad bih trebala preći na temu.Sindrom-udaja u inostranstvu.Na brdovitom Balkanu život nije lak i sirotinja traži različite načine kako bi se spasila bijede I pronašla bolji život.Mada,ta bijeda mi je nekad i upitna.Danas na Balkanu svaka kuća ima najmanje po jedno auto i po jedan “pametan” mobilni telefon..A to sve košta.Međutim,kod nas je zavladao sindrom udaje u inostranstvu.Kako kod muškaraca tako i kod žena to se nekako nameće kao prioritet.Sada sama sebi postavljam pitanje-Da li se takve osobe mogu porediti sa starletama i muškim i ženskim sponzorusama?Starlete I sponzoruše se prodaju za neku jednokratnu nadoknadu,a ove osobe se prodaju trajno.Jedina razlika je u tome što one imaju pokriće za svoju prodaju(imaju vjenčani papir,rodit će mu djecu i zarobit će se).Zanima me da li i jedna od njih pomisli da će s tim čovjekom morat dijeliti krevet,da će ga morati trpiti do kraja života i da li se zapitaju kako je to provesti cijeli život sa čovjekom kojeg ne voliš. Da li se muškarci zapitaju da li će im njihova ljepša polovina ikad reći:”Ti si se za mene udao zbog papira”.
I u tom inostranstvu ljudi imaju probleme i nije ni tamo sve divno i bajno ali niko ne zna šta se dešava u tuđoj kući i avliji.Da li se zapitate koliko je žena koje tamo trpe i maltretiranje I alkohol i švalerisanje svojih muževa.Kažu:”Ona izgleda tako sretno”.Pa šta ste mislili,da će ići od komšije do komšije i pričati svoje probleme.A svi ih mi imamo.Bili tamo ili vamo svi imamo problem.Neko je u ekonomskoj krizi a neko ima druge probleme.Zdravstvene,bračne ili neke druge.Kažu:”Sve je lako kad imaš para”.Pa eto,svjedok sam da je nekoliko meni dragih osoba umrlo iako su bili ekonomski osigurani.Naime,sav novac ovog svijeta im nije pomogao da pobjede užasne bolesti.
Istini za volju, meni su iskrenije te starlete. Za njih se zna da “prodaju ljubav”, tako je bilo oduvijek. Ali zato se ne predstavljaju za moralnu i čestitu osobu, za razliku od ovih naših udavača. I da ne bih bila pogrešno shvaćena, govorim o osobama koje uvijek imaju spreman kofer i samo čekaju kada će naići “dobra prilika”.
Pitam se gdje je nestala ljubav?!Zar više nikoga ne zanima to lijepo osjećanje.Kažu:”Od ljubavi se ne živi”.Slažem se,ali sve je lakše kad se ujutru probudiš pored nekoga koga osjećaš svojim a ne strancem.Kad te zagrli I kaže:”Sve ćemo zajedno proći”.Pa ne mora baš svako živjeti u vili I imati milione.To nikad nije postojalo.Zašto nije dovoljno to što imaš za pristojan život..
Ne znam,možda nisam u pravu,ali ja sam romantik.Ne razumijem kako se neko može prodati osobi koju nikad nije vidjela,ili ju je vidjela jednom u životu..Meni Bože daj pristojan život,luksuzan ima preveliku cijenu !
Za konkurs.