Živimo u patrijarhalnom društvu. U takvom društvu se od žena očekuje da budu brižne majke i supruge, da vode brigu o kućanstvu, da budu tihe, nježne i poslušne, da vole kuhati, peglati, čitati ljubavne romane, heklati i gledati serije. U slučaju da rade ili se bave nekim bitnijim poslovima, kao npr. politikom, žene u očima ovakvog društva automatski zanemaruju djecu i porodicu, a u slučaju da javno iznesu svoje mišljenje, smatraju se „alapačama“.
Jedna divna teta, Silvija Volbi, nam je fino klasifikovala 6 vrsta patrijarhata:
- Plaćeni rad – u većini društava žene su manje plaćene nego muškarci;
(Znate, muškarac je glava kuće, ako u kom slučaju žena zarađuje više od njega, on se osjeća manje vrijednim, a i žene nisu predodređene za neke bitne i dobro plaćene poslove)
- Proizvodnja u domaćinstvu – žene su pretežno odgovorne za rad u kući i brigu o porodici;
(Zanimanje:domaćica, posao:pa domaćica!)
- Državu – žene mnogo manje nego muškarci imaju direktan pristup političkoj moći ili političkoj reprezentaciji;
(Zar da žena ima uticaj i autoritet u našem društvu?? Da donose bitne odluke? Ma neee.)
- Nasilje – žene su češće nego muškarci žrtve fizičkog, emocionalnog ili seksualnog zlostavljanja;
(Nasilje je jedini mehanizam da žene budu u podređenoj poziciji.Koliko samo neprijavljenog nasilja i koliko samo žena koje su noć provele u jednoj od 9 sigurnih kuća, na jednom od 173 ležaja??)
- Seksualnost – žene su češće nego muškarci tretirae kao seksualna roba i kontrolisane preko seksualnosti;
(Žene nisu objekti i svakako nisu samo komadi mesa!)
- Kultura – žene su ili manje prisutne u medijima i popularnoj kulturi nego muškarci ili su predstavljene na loš način.
(Kako pokazati jednoj djevojčici da sutra može postati predsjednica, ministrica, vlasnica firme, dekanesa, ambasadorica… ako je jedina slika žene koja joj je nametnuta u medijima, ona u bikiniju ili sa deterdžentom u rukama?
Pa kako je u patrijarhalnom društvu viđena jedna aktivna političarka??
Bilo koju ženu, koja je iole politički aktivna, muškarci vide kao radikalnu feministicu. Možete vi biti dama, što bi rekli “parekselans”, u njihovim očima ste nezadovoljna, radikalna, neizdepilirana i brkata muškarača koja će se kao krvoločna zvijer boriti za apsolutnu ravnopravnost. Prilikom svakog dijaloga sa vama, u svojoj glavi kreiraju sliku te u slow motionu sa vaših usana čitaju . t-i m-u-š-k-a- š-o-v-i-n-i-s-t-i-č-k-a s-v-i-nj-o…Kada se popnete na pozornicu, željno očekuju da vide nastup Pussy Riot-a, jer nizašta drugo niste dobre. Šta biste vi imale pametno reći? “Mi smo majke, žene, kraljice, mi možemo sve! Hoćemo u svemu da smo ravnopravne! I to hoćemo sad! Inače će mrtve glave padati!”
A kakve smo mi zaista?
Da, jesmo žene, majke, kraljice. Želimo pravo glasa. Želimo da učestvujemo u donošenju bitnih odluka za našu državu. Želimo da se poštuje zakon rodne ravnopravnosti u praksi, ne samo na papiru. Ne, nismo radikalne feministice, ali da, borimo se za svoja prava. Ne, nismo ni neizdepilirane, brkate muškarače, nego dotjerane, pristojne i kulturne dame. Ne nismo tu da bi se takmičile na Izboru za Miss, niti da bi služile kao dekor. Tu smo da kažemo svoj stav, da se čuje i naš glas.
I možda muškarci trenutno vladaju svijetom, ali oduvijek je poznato da žene vladaju muškarcima.
#za konkurs