Nisam literarno talentovana, ali naslov je genijalan -bar meni. Zašto bi bilo nemoguće naprimjer da tamo neki domaćin iz ravne nam Posavine sa neloliko stotina dunuma zemlje, stotinjak krava muzara, objektima, štalama, ambarima, silosima, sve izgradjeno po EU standardima, kreditom od 200tinjak iljada maraka, na žalost malo je fasovao zbog ove operacije Franak, mada su ga prošlogodišnje poplave poštedjele. Čovjek – domaćin radi, prodaje mlijeko po 60pfeninga litar,ima i plastenije. Radi .Naravno plaća i poreze jer je registrovan kao samostalni poljoprivredni proizvodjač. E sad ovdje mi fali spisateljskog talenta, da ubacim koji literarni opis idile seoskog života, da opišem neoženjenog domaćina. Ali zaljubljenog u mladu studenticu. I gle. Desi se čudo. Nafta. Na njegovih stotinjak dunuma, baš na parceli gdje je prošle godine zasadio voćnjak, a koštalo ga 10iljada, ništa nije jeftino.Samo keš. I onda dodju ONI buše, kopaju, vade, odvoze, tapšu po ramenu, raduju se, i naš junak se raduje, ta zemlja je njegova. Zar ne? Države dolaze, odlaze, prolaze, mijenjaju se ustavi, statuti čak i imena, ali vlasnik 1/1 pa zna se je megacar
.I tako. Par miliončića u džep.Bušite radite šta hoćete
Naravno, kraj je sretan.
Ovdjesam zbog blamaže.