Okupacija uzurpacijom zelene površine

Sarajevo grad koji je preživio najdužu opsadu u modernoj historiji, danas opskurno uživa u čarima štokholmskog sindroma okupirajući sam sebe kroz privatizaciju i uzurpaciju svakog pedlja javnog prostora. U ovom gradu, javni prostor gotovo da više i ne postoji. Nakon što je izgubljena zelena površina na Čengić vili, javnost je zatekla još jedna informacija: ona o izgradnji Muzeja okupacije na prostoru parka Hastahana. U provedbu ovog projekta uključeni su: organizacija FAMA International, MESS, Obrazovanje gradi BiH i Inicijativa mladih za ljudska prava u BiH.

Lokaciju su za ove namjene odobrilie vijećnicie opštine Centar, dakle opštine koja je ujedno i partner na projektu.

Na sajtu Sarajevo Construction (izvor: sa-c.net/index.php/news-archive/project-news/item/2704-opstinsko-vijece-centar-o-izgradnji-muzeja-opsade-sarajeva.html/news-archive/project-news.html – na ovom linku možete naći detalje vezano za izgradnju muzeja) stoji:

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Opština Centar je kao glavni partner projekta obezbijedila zemljište površine 11 hiljada kvadratnih metara parka Hastahana i izdala urbanističku saglasnost za izgradnju Muzeja opsade i nastavit će rad na pripremi dokumentacije u svrhu izdavanja odobrenja za građenje.

Imajući u vidu jedinstven značaj projekta, planirano je da se projektno rješenje objekta obezbijedi putem javnog međunarodnog konkursa, za što je u budžetu Opštine Centar za 2015. godinu planirano 150.000 KM. Predloženo je da nosilac aktivnosti oko provođenja tog konkursa bude Asocijacija arhitekata u BiH – Sarajevo.

Pošto realizacija jednog ovako značajnog projekta zahtijeva velika finansijska ulaganja, planirano je da sredstva za izgradnju Muzeja opsade, osim Opštine Centar i drugih nivoa vlasti, najvećim dijelom osigura Konzorcij obezbjeđenjem finansijske podrške i prikupljanjem donacija kroz saradnju i umrežavanje bratskih gradova iz cijele Evrope koji su podržali ovu ideju, na čelu sa Barcelonom koja je vodeći partner inicijative stvaranja ove mreže gradova.

U istom članku stoji i:

Naglasivši da danas u Sarajevu gotovo i nema vidljivih tragova opsade, direktor Konzorcija Dino Mustafić je naglasio da je riječ o civilizacijskom projektu i generacijskom zadatku da se sačuvaju i prikažu iskustva i patnje opkoljenog Sarajeva te da ovaj izuzetno značajan projekt, na kojem je njegova autorica Suada Kapić radila od 1992. godine, treba zajednički dovesti do kraja. -FAMA virtualna kolekcija je dostupna svijetu, ali je neophodno da dobije i svoj stalni prostor kako bi intenzitet patnje u vrijeme opsade Sarajeva utisnuli u utrobu svim generacijama kao upozorenje da se takvo zlo nikada ne ponovi- rekao je Mustafić i dodao da je Muzej opsade zamišljen i kao edukacijski i naučno-istraživački centar.

Zaključak ovog teksta ostavlja tračak nade da će lokacija biti podrobnije analizirana:

Naglašeno je da u cijelom projektu treba poštovati zakonske procedure i usaglasiti mišljenja i stavove zainteresiranih grupa (građani, boračka udruženja, civilno društvo, mjesne zajednice).

Javne površine već odavno se ne percipiraju kao zajedničko dobro o kojem se trebamo zajedno brinuti. Niko od mojih sagovornika čije izjave slijede ne spori da je jedan ovakav muzej potreban, ali dijele mišljenje da je izbor lokacije za njegovu izgradnju nešto o čemu treba još jednom razmisliti.

Darijan Bilić, aktivista iz Sarajeva o ovoj situaciji kaže:

Meni kao stanovniku grada je jasno zašto se muzej opsade gradi na lokalitetu parka Hastahana, prosto sarajevskim neimarima je lakše oduzeti od građana, djece, starijih lica još jednu površinu nego se zamjeriti graditeljima i za potrebe muzeja dati neku lokaciju na kojoj je već dogovorena gradnja zgrade na nekih dvanaest spratova. Jadno je to što će se pod izgovorom pariotizma sada zidati u parku, jer ko može da se ne složi da gradu treba muzej opsade. A to što ćemo mi sada okupirati park da bi dobili muzej, to nema veze. Danas je naš grad u službi kapitala i graditelja koji samo vide brojeve namjesto zelenih površina i kad zagađenje toliko napadne bojim se da jedino gdje će grad moći da se širi biti pod zemlju.

Ništa manje oštar nije bio je ni Zoran Ivančić:

Memorijalna elita protiv zelenih površina. Uništavanje posljednjih preostalih zelenih površina u gradu je turbofolk. Prihvaćam da su to stariji ljudi i nestručni i ne promišljaju šta je javni prostor i šta je urbanizam, šta je gentirifikacija i koje su njene posljedice, te šta je kvaliteta života stanara u kvartu. Živio sam pored tog parka 8 godina i to je bitan park za djecu, za skejtere, za teenagere. Gdje će se mladi zaljubljivat i ljubit, gdje će pušit džointe? U SCC-u? Bitan je za bake i djede sa unucima i bez unuka i za tete koje čuvaju djecu prezaposlenim roditeljima. Čistili smo taj park prije par godina. Park je bitan za grafitere. Iz parka treba izbacit parking i smisliti bolje sadržaje. Izgradnja novog muzeja pored propadanja starih je perverzija i razmaženost “memorijalnih elita” i prilika opštinara da maznu procenat od svih pripremnih i izvedbenih i komunalnih radova. Zašto u Vijećnici nije muzej opsade i biblioteka, hram znanja i memorije koji bi pokazao mladima da je znanje i knjiga nesto najvrednije? Zašto u objektu obnovljenom novcem europskih poreskih obveznika niče kafana, restoran, i gradska uprava, besmislena ustanova nejasnih ingerencija za koju se možemo složiti da ničim ne upravlja?

Ostaje otvoreno pitanje ko će upravljati muzejem i šta će to u konačnici značiti za pravo na korištenje zelene površine oko tog objekta (ukoliko do njegove izdgradnje dođe). Sve je izvjesnije da će jedna od posljednjih zelenih površina u gradu biti uzurpirana i da imamo sve manje i manje vremena da je spasimo – ako takva opcija uopšte postoji…

foto: sa-c.net/index.php/news-archive/project-news/item/2704-opstinsko-vijece-centar-o-izgradnji-muzeja-opsade-sarajeva.html/news-archive/project-news.html

 

za konkurs

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije