Period paleolita trajao je više miliona godina, a istorijska društva svega desetak hiljada godina.U međuljudskim odnosima u paleolitu nije bilo rata. Ljudi su bili naoružani, jer su se prehranjivali lovom, a živili su u miru.Na ostacima paleolitske žene nema tragova nasilja. U prvoj neolitskoj revoluciji(početak obrade zemlje, izrada posuđa od gline, predenje tkanje9 žene su se uzdigle. O njihovoj cijenjenoj ulozi govore brojne figurine “Boginje majke”. U periodu između 6000-3000 godine prije nove ere, stanovništvo se uvećavalo, alatke su usavršene, čovjek koristi snagu prirode i životinja, obrađuje metal. Male zajednice, zamjenjuju veće. Stvaraju se gradovi.Podjela rada doprinosi raslojavanju i stvaranju etatističkog društva baziranog na ropstvu i degradaciji žena. Pošto je zajednica vezana za određeno mjesto, kad se zemlja isposti, kreće se u osvajanje tuđe teritorije. Tako su neprestana ratovanja zamijenilamirovne sporazume. Srednji neolit je narušio ravnotežu između čovjeka i prirode i muškarca i žene. Kao i danas proces degradacije prirode i kvarenja međuljudskih odnosa izići će zajedno sa pogoršanjem položaja žene i ograničavanjem njenog domena na porodicu. Pripitomivši životinje ljudi su spoznali ulogu muškarca u produženju vrste. Plug, muška alatka kojom je omogućavana plodnost zemlje, dao je dodatnu moć muškarcu. Tako je “Boginji majci” najprije pridodat sin pa muž, brat, ljubavnik, da bi ih zamijenio Nebeski otac-tvorac svega. Velike religije: hrišćanska, islam, jevrejska produbile su podređen polažaj i ugnjetavanje žene. Iako su u VI i VII vijeku ženama bili uskraćeni položaji biskupkinja, mnoge žene su osnivale manastire, škole vodile finansije.Kraj XI vijeka obilježilo je uvođenje celibata, protjerivanje laika iz crkve i uskraćivanje prava ženama na visoke službe. Žene su u gradovima potisnute iz mnogih profesija. Jedina dva izbora koje je ženama nudilo feudalno društvo bili su: brak ili manastir. Renesansa je bila period usavršavanja represivnih mjera protiv žena. U jednom proglasu u Engleskoj iz 1547 godine zabranjuje se ženama da se međusobno sastaju radi ćaskanja i razgovora i zahtijeva od muževa da zadrže svoje žene kod kuće. U ličnosti Katerine fon Bora žene Martina Lutera nađen je poželjan model žene-supruge koji će istrajavati do sredine XX vijeka. Jednom rječju, ženi je natovarena kuća, porodica, a isključena je iz svakog procesa donošenja odluka i javnih poslova. Majke su odgovorne za kćerke. I nasilje nad njima postaje uobičajena metoda odgoja ženske djece. Žene su pružale otpor. Veliki broj njih podržava reformacije i jeres. Neke, kao npr. Žan d Ark se ponašaju kao da ograničenja ne postoje. To plaća glavom. Osnovno saznanje koje su žene stekle u XVIII vijeku bilo je da sa stanovišta žena postoji ogromna protivrječnost između revolucionarnog govora politačara i uskraćivanja građanskih prava ženama(zar to i danas nije prisutno?) U konvenciji Društva naroda 1918. feministkinje su uspijele da uključe načelo”jednak rad, jednake plate”. Poslije Prvog svjetskog rata žene su imale pravo glasa u 21 zemlji.Do polovine šezdesetih razvijena zapadna društva probleme žena guraju u sferu privatnosti i djeluju u skladu sa geslom da nije zadatak društva da razvija potencijale žena, već da zadovolji potrebe vlastite reprodukcije. Polovinom šezdesetih na političku scenu izlaze obrazovane žene koje krče put ženskim pokretima: Beti Fridman, Kejt Milet, Ana Tristan, Kristin Delfi, Marija Roza Dala Kosta…. Lično je političko. Brižljivo skrivane ženske istorije izlaze na svjetlo dana. Neobjašnjivo nezadovoljstvo žena-domaćica dobija političku artikulaciju. Velika pitanja ženske borbe na kraju XX vijeka ostaju: eliminacija muškog nasilja protiv žena, nenasilno rješavanje sukoba, afirmacija ženskih ljudskih prava, izgradnja ekonomije na bazi saradnje nasuprot globalizaciji i mondijalizaciji kapitala koju najrazvijenije zemlje svijeta podržavaju prijetnjama ratom, jednakost u sferi rada, ravnopravna podijela u odgoju djece i kućnim poslovima, jednaka zastupljenost u predstavničkim tijelima od lokalne do državne vlasti i u međunarodnim organizacijama.Istorija žena nas je naučuila da su one deset hiljada godina ugnjetavane i da se ta činjenica i danas prikriva. U njenom prikrivanju učestvuju: kultura, nauka, politika, ekonomija. Ako je akumulacija krajnji cilj ekonomije, ženska prava su i dalje u opasnosti. Dok se najsiromašnije zemlje guše u dugovima multinacionalne kompanije imaju moć da u svakom trenutku uzdrmaju sigurnost življenja , izazovu krizu i rat. Hoće li glas žena postati glas razuma ili će biti marginalizovan zajedno sa šansama čovječanstva da preživi, još jedanput zavisi od upornosti žena.?Dakle, muškarci razmaknite se- žene dolaze!!!
ZA KONKURS