Postoji li još uvijek neko među nama ko smatra da se korupcija njega ne tiče?
Po definiciji, korupcija je odnos koji se zasniva zloupotrebom ovlasti u javnom ili privatnom sektoru u cilju stjecanja lične koristi ili koristi za nekog svog.
Nažalost, postoje neke „mračne sile“ koje su dobro novčano potkovane i nastoje održati trend propasti. A još gore je kad dobri ljudi ne rade ništa. Einstein je rekao: „Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje, ne zbog onih koji su zli, nego zbog onih koji u vezi toga ništa ne poduzimaju.“ Zbog toga je duštvo razbijeno i razoreno korupcijom i kriminalom koji su se uvukli u sve njegove pore.
Korupcija je jedan od osnovnih problema u Bosni i Hercegovini, pored nezaposlenosti, rada vlade i siromaštva. Ona je češća nego krađa, provale, fizički napadi, a mitom se izbjegavaju plaćanja kazni i ubrzavaju procedure.
Ljudi u BiH su izgleda navikli da šute i trpe, što ljudi na položajima dobro koriste i ne plaše se posljedica. U našoj zemlji je postao običaj „počastiti“ doktore ukoliko trebate biti primljeni na liječenje, a ako želite operaciju, finansirate i malo slavlje doktora ili profesore na univerzitetu ukoliko želite položiti ispit ili čak dobiti diplomu. I građani su ti koji aktivno sudjeluju u korupciji i idu na štetu cjelokupnom razvoju društva. Ipak više krivim ovoga što uzima mito za nešto za što je već plaćen da uradi, ali mu je očigledno malo!
Ukoliko želi postati članica EU, Bosna i Hercegovina se mora što prije uhvatiti u koštac sa problemom korupcije. Naglasak nije samo na zakonskoj regulativi, njenom provođenju i krivičnom gonjenju već i na prevenciji. Jer ni pravni okvir za zapljenu imovine nije potpuno proveden, a oduzimanje imovine stečene kriminalnim radnjama je i dalje neujednačena na čitavom području države. Trenutno, BiH je zarobljena na svom putu ka EU. Po svemu sudeći, jasno je da političari odbijaju da se dogovore oko tog cilja jer svako napredovanje u suzbijanju korupcije značilo bi i korak bliže njihovom procesuiranju za teške zločine korupcije počinjene proteklih godina. Tako je opći interes podređen interesu političkih lidera koji se ogleda u zaštiti vlastitog ilegalno stečenog bogatstva i vlastite zaštite od procesuiranja.
Iz tog razloga mi je najzanimljivija ova politička korupcija. Postajem sve više fascinirana ili bolje reći frustrirana ljudima bez morala koji tako lahko „mijenjaju dresove“ i još lakše „trguju“ foteljama i famoznim nacionalnim izjašnjavanjem! Svi ti „stručnjaci“ rade u interesu da protjeraju sve što je normalno, pošteno, legalno, prespektivno i razvojno. Kakvi su oni ljudi koji daju sebi za pravo da upravljaju tuđim životima, bez suosjećanja, bez posljedica? Jesu li oni moćniji od nas slabijih, jer kradu od nas?
Svaki dan „mjenjaju“ nešto što ništa promjeniti neće! Ili ne čitam dobro tu promjenu na nečijem skupocjenom satu, a ne vidim je u očima boraca?! Ili opet ne čitam dobro promjenu na nečijem brošu, a ne vidim je na leđima radnika bez plaća?! I šta je to danas pravda? Nešto što donose zakoni, nešto što se također može kupiti? I uvijek se sjetim onog famoznog političkog odgovora „Po zakonu!“, opravdavajući sve ono što su uzimali od građana radi svoje „gladi“!
Država nam postala strašno prljava od toliko mutnih ljudi. Pa se pitam kakvi su to ljudi koji na nepošten način dolaze do svojih pozicija, kakvi su to sklopovi u njihovim glavama, na kojim principima rade? Ili se samo meni pomutilo u glavi od nemoći.
Ali crno je samo ako mi dopustimo da tako bude jer zašto proklinjati mrak, ako možemo upaliti svijeću!
Uz toliko pitanja bez odgovora, uz toliko nepovjerenja među ljudima, ja se opet nadam boljem jer ako sami ne djelujemo, onda sudjelujemo!
Valjda nećemo doći u poziciju da moramo kupovati dnevne doze kisika jer će onda samo određeni „ljudi“ imati pravo disati