Upita me neki dan sin (18) , koji , nadam se ne cita ovaj moj post, gledajuci kako se dusim u suhim smokvama iz Turske , kupljenim kod Rumuna, ovdje moram staviti tacku jer ima puno zareza. Kaze on, sta to jedes, pa ne znam da li da donesem stolicu da mogu da ga dohvatim i razvalim ga ili sebe da zakljucam na balkon i ne udjem u kucu nazad dok se se ne smirim i bez razlozne ljutnje na samu sebe , da mu pricam ako hoce da me, slusa o onim stablima smokve i tisini gornje baste. O sustanju lista i mirisu vlazne zemlje, o samo malo napukloj smokvi, onoj prvoj jutarnjoj, koju ne treba ni guliti. O nanizanim vijencima suhih smokava. O smokvari necu, nemam dobar recept.