Društvo u Bosni i Hercegovini je poput magle u najmračnijim šumama. Bojaznost od mraka i velika vjerovatnoća da će udariti u drvo negdje u mračnoj šumi i samim tim prigrliti to drvo, koje ima kraj kao i čovjek, je ravna ličnim uvjerenjima. Takvo je i bosansko vjerovanje u Boga, jer naše društvo grli Boga, vjerujuću da njemu nema kraja, a Bog je sušan kao drvo i bosanski čovjek, npr. musliman negdje u kafani ili hrišćanin koji dočekuje zločince. Ono što je specifično za BiH je njena vjerska neustaljenost u njenim narodima i njihovo praznovjerje koje je izjednačeno sa vjerovanjem u Boga. Tematika vjerovanja u Boga bi trebala biti ograničena i ustaljena unutar svojih vjerskih okvira. Ali, ono što odlikuje društvo u Bosni i Hercegovini je njihova vjerska kontradiktornost, koju oni svojataju kao neku “svoju” monoteističku religiju.
Ovim slučajem uzimam u obzir muslimansko stanovništvo u BiH, koji sebe isto tako nazivaju imenom Bošnjak/inja. Većina muslimana, Bošnjaka, njeguje svoje običaje koji su ustaljeni po svojim vjerskim principima. Vjerujem da stari ljudi kad se kažu “Bošnjak (musliman)” misle na čovjeka sa fesom na glavi i redovnog u džamiji u obavljanju svojih vjerskih obaveza. Koliko je taj čovjek odan u svojim molitvama, to ostavljamo njemu u razmišljanje. Ali, danas, u društvu gdje se ljudi srednjih godina (koji su produkt onog sistema), a tako i mladi (produkt ovog sistema) toliko kunu u Boga i bošnjaštvo stopljeno u islamu, postaju kontradiktorni i bojažljivi jer ih je strah da im neko ne oduzme Islam od bošnjaštva (koji su spretom okolnosti odjednom postali istorijska “sličnost”). Prije bih ovo društvo nazvao kontra-agnostično, jer vjerovanje u Boga/Allaha i njegovanje određene vjerske kulture ne ide zajedno u sopstvenom odbacivanju sebe od vjerovanja u isto.
Mislim da je vjera ovdje samo utočište od sopstvene umišljenosti da te neko/neki drugi ganjaju u mračnoj šumi. Utočište odakle je najlakše ponekad biti ograničen, a izvan tog okvira radikalno vjerski neograničen. Klerofašizam je majka i otac za takvo razmišljanje. Bosansko (ne)vjerovanje je u Boga je ništa drugo, nego, kontradiktorno i izvan svih vjerskih načela koje to društvo prisvaja.
Ja sam ateist, a i to je vjerovanje ….